Dragan Berislav Jović

Tišina je ove noći glasnija nego ikad ulicama grada lutam sama slušam ništa, pa na sekund čujem šapat čujem vjetar kako priča o nama.... Počela je kiša.... Misli prolaze kroz glavu 'ko vozovi vrijeme prolazi samo ostaju zagrljaji i poljupci na srcu urezani svi ti ljubavni tragovi shvatam niko nije zaslužio da ga poslje tebe zavolim......

V  E  Z  A

Mi smo povezani, moje dijete i ja

Nevidljivom  niti, koju oči ne vide

To nije kao vrpca koja nas povezuje do rođenja

Ova veza se ne može vidjeti nigdje na zemlji

Ova veza počinje djelovati od samog početka

Ona nas veže zajedno, pričvršćena za moje srce

Znam da je  tu, iako je nitko ne može vidjeti

Nevidljiva nit između mog djeteta i mene

Snagu ove niti teško je opisati

Ona se ne može uništiti, ne može odbiti

To je jače od bilo koje veze koju čovjek može stvoriti

Ona prkosi kušnjama, može držati bilo koju težinu

I premda je  otišao

Iako nije ovdje sa mnom

Veza je uvijek tu, ali nitko je ne može vidjeti

Pulsira u mome srce, ja sam smrvljena.. Ja sam ogorčena

Ali ova nit je moja linija života, kao nikada prije

Ja sam zahvalna Bogu što nas povezuje na ovaj način

Majku i dijete ... smrt ne može razdvojiti

Moja veza s Tobom je vječna ..... mama                       

Okano moje, Sjedim i citam tvoje poruke koje su prosle godine u ovo vrijeme stvarale osmijeh na mome licu, sjecam se svake sekunde provedene s tobom, svakog razgovora....svega.....i onda kada se sjetim da poruka vise nema, nema osmijeha, nema razgovora....niceg vise nema.....nista vise nije isto od kada tebe nema .....ne mogu v jerovati da je sve nestalo u jednom danu u jednoj sekundi.....zivim bez tebe ali kao i da ne zivim....od kad te nema nema ni pola mene jer od tog dana sve u meni vene.......bolje receno nicega vise nema....zivim samo za susret sa tobom...zivim za taj dan kad cu te opet sresti...ti si moja prva misao jutrom i zadnja kad legnem, ti si svake sekunde u mojim mislima i vjecno cu se pitati zasto??? Zasto ti Okano..... Samo nebo zna koliko te volim i koliko mi nedostajes.......osmijeh prekrivaju suze, srecu prekriva bol a moju ljubav prema tebi ne moze prekriti nista....ja znam da moram dalje ali ne mogu.....ne mogu bez tebe jer ono najbolje sto sam ikada imala u zivotu Bog je uzeo sebi....i tako cu dalje zivjeti samo za tebe, citati tvoje poruke i mailove, sjecati se svake sekunde sa tobom i voljeti te do vjecnosti. Da mi je zaspati i s tobom se probuditi.... Pocivaj u miru jedino moje Voli te zauvijek tvoja Katarina

Okano moje, da si tu......Okano znam da bi sve bilo drugacije, ljepse, lakse....Oprosti sto sam ponekad ljuta na sebe, tebe, i svakoga oko mene jer to su momenti kada je tesko shvatiti da mi te vise nema. Zelim te vidjeti, cuti, zagrliti i osjetiti te kraj mene. I ako fizicki nisi vise tu medu nama ja te osjecam svake sekunde uz mene i Hvala ti....znas ti zasto...... Ponekad se pitam da li smo mi ljudi masine jer ne razumijem da jedna osoba moze toliko boli da izdrzi a da ne poklekne pod svojim krizem. Ali isto tako znam da bi poklekla da nisi samnom i da mi ne dajes snagu za neki dalji zivot iako se ovo ne moze zvati zivot jer TI nisi uz mene. Ali sam isto tako ponosna jer si veliki dio mene i zauvijek ces to da ostanes. Onaj najljepsi dio mene i moga zivota si TI Okano.Volim te Okano, volim te vise nego zivot svoj i moja ljubav prema tebi je svakim novim budenjem jos veca, jer samo ti zasluzujes svu ljubav ovoga svijeta. Ti moje malo slatko "smotano" :), Ti moje jedino si od mene napravio boljeg covjeka i Hvala ti za to. Tek kroz tebe je moj zivot dobio smisao i svega smo imali samo ono najvaznije nismo a to je vrijeme. Bog je sebi ubrao svoju najljepsu ruzu koja je cvjetala u njegovom vrtu. Okano moje svaki dan gledam tvoju sliku i jos uvijek mi se sve cini kao neki ruzan san.....Molim te probudi me iz njega i reci da si tu!!!!!! Volim te zauvijek tvoja Katarina

12.09.2009 - 12.05.2010

Osam mjeseci.....osam bolnih mjeseci bez tebe, tvog osmijeha, tvoga glasa, tvojih očiju, tvojih zagrljaja, tvoga glasa.....Osam bolnih mjeseci bez tebe jedino moje.....
A ja još uvijek nisam prihvatila tu bolnu istinu niti ću je ikada prihvatiti. Za mene si tu i nikada te neću pustiti da odeš... Osam mjeseci je prošlo a ja nisam ni osjetila jer još uvijek je sve kao i prije osam mjeseci,.....Bol, nevjerica i opet ono pitanje ZAŠTO????? Vrijeme prolazi i mi nastavljamo živjeti ali NIKADA više kao što smo prije, jer budimo realni KAKO ŽIVJETI DALJE KAD TEBE NEMA????? Kako cvijet može cvjetati kada mu otkineš pupoljak, kako ptica može letjeti ako joj slomiš krila, kako sunce može sjati ako su nebo prekrili tamni oblaci???? NIKAKO!!!!
Okano ...nedostaješ.....da li znaš, da li vidiš koliko meni, nama svima, ljudima koji te istinski i cijelim srcem vole nedostaješ....
Mogla bih puno toga ovdje napisati ali ništa ne može opisati one stvarne osjećaje u meni.... Zato ću ovdje da završim.....Ali moja ljubav nikada neće imati kraja....
Jedino moje, lijepi Anđele neka ti je laka zemlja, počivaj u miru Božijem i molim Boga samo da ti kaže da te VOLIM više nego život svoj.....
Voli te zauvijek tvoja
Katarina

Okano moje,

sa svakim novim danom vidim da si ti jedino moje koje nikada nece biti prezaljeno jer mi svake sekunde moga zivota falis neopisivo. Moram ti priznati da ima boljih i gorih dana ali smisao onoga svega sto sam imala ili vidjela u tebi, nama je otislo sa tobom. Boli Okano, boli jos uvijek kao i prve sekunde bez tebe i ova bol nikada nece prestati osjecam samo da je svaki dan ta bol sve veca i da ima momenata kada mi zraka nestane.....Da mogu barem na tvoje mjesto ja to je misao u mojoj glavi od prve sekunde bez tebe....Ima puno dana kada mi jednostavno fale rijeci reci bilo sta i onda u mojoj glavi odvijam fim od pocetka do kraja i opet i opet  i onda sebi kazem "ne nije moguce Dragan nas nije napustio on je tu sa nama" ali kao i uvijek je realitet ono sto me spusti na pod. I ako sam u jednu stvar u zivotu sigurna to je da si tu sa nama i da nas nisi niti ces nas ikada napustiti. Iako te fizicki ne osjecam, ocima ne vidim ali ja znam da si tu jer te duboko u svome srcu cujem, vidim i osjetim. Znam da si tu sa nama u svim trenutcima.
Moj najljepsi Andele neka svijetlost svake svijece koja gori za tebe i svako sjecanje na tebe osvijetli tvoj vjecni dom, neka nama kada dode vrijeme ta svijetlost obasja put do tebe jer znam da ce mo se opet vidjeti jedino moje i vjeruj mi da ja za taj dan zivim.
Okano nosim te duboko u svome srcu i cuvat cu te vjecno u njemu.
Volim te zauvijek.........

Jedino moje,

 

dani prolaze ali bol ostaje i svaki dan mi se čini da je veća i da je svaki dan koji prođe bez tebe kao i da ne živim. Samo me ova tupa bol koju osjećam u grudima svaki tren podsjeti da sam živa.

Ljudi me gledaju i govore svaka čast kako si jaka, ali nitko moje Okano ne zna bolnu istinu da sam slabija nego što itko misli o meni ali ne želim da im pokažem, kao da se sakrivam iza toga svega i uhvatim sebe da tada sebi govorim da si još tu, da me da nas nisi napustio. Ali moja četri zida znaju cijelu istinu o meni, tebi, nama......

Nedostaješ Okano to se riječima ne može opisati........

Svaki dan te čekam i vjeruj mi da ću te vječno čekati......

Ti si sve vrijedno što imam i što sam ikada imala .........

Volim te i voljet ću te vječno jedino moje.....

Zauvijek tvoja......

12.09.2009 - 12.03.2010

Šest punih mjeseci od kada je otišao sin, brat, prijatelj.....moja ljubav jedina...... I ako dani prolaze mi smo  još uvijek u dubokoj boli i nevjerici da si nas napustio, i ta bol i nevjerica će nas pratiti kroz cijeli život. Život bez tebe.... Ali mi se ne možemo naviknuti na život bez tebe, jer naše živote si ti činio sretnim i potpunim ......

Ali nas tješi vjera u Boga i da će mo se opet sresti......

Počivaj u miru Anđele......