
Jedino moje....
toliko bih ti toga mogla reći....ali sjedim ovdje u tišini moje sobe, samo se vjetar jaki čuje vani što se lomi od drveće....čak i čujem suzu koja klizi niz moje obraze....sjedim nešto napišem pa opet izbrišem.....jer ne želim da ti na ovaj način kažem šta imam za reći...ne želim.....Želim ti pogledati u oči, držati te za ruku, nasloniti glavu na tvoje rame i pričati sa tobom...ili te barem nazvati....ali ne mogu....želim čuti tvoj glas, tvoj osmijeh, želim da mi kažeš da će biti sve u redu....ali ne mogu.....želim opet šetati gradom držeći te za ruku dok se ti meni rugaš da smo kao neki penzioneri :-) želim da se vozam s tobom po gradu dok mi se ti hvališ da si samo za mene snimio moje najdraže pjesme :-)želim da me nazoveš dok me čekaš i da mi kažeš koliko mi tačno koraka do auta treba i kad primjetiš da me nema da skontamo da se na krivom mjestu čekamo :-) želim da šaljemo poruke jedno drugom i da se prepiremo u šali ko koga više voli....ali ne mogu....jer mi tebe nema jedino moje...Upravo slušam jednu od onih pjesama koje sam ti posvetila ono ljeto .....ono najljepše ljeto u mome životu.....sjećaš se kad sam ti dio te pjesme pjevala ujutro u 10 na telefonu :-) a taj dio kaže " zaspala bih sada ja na tvojim rukama, budila se ne bi nikada, neka vrijeme samo broji svoje godine, meni je već dosta čekanja"......eh da mi je zaspati sada na tvojim rukama......Bože moj kako mi samo nedostaješ Okano....Kada bih samo mogla vratiti vrijeme unazad, da barem mogu vratiti onu veče da umjesto tebe ja sjednem u auto i da poklonim svoj život za tvoj....da sam barem mogla učinila bih to bez ijedne skundice razmišljanja samo da mi ti budeš dobro....ali nažalost Okano to nije bilo u mojim rukama da bogdo jeste ali nije....Bog je imao svoj plan i samo On zna zašto je tebe sebi uzeo...Svakim danom je sve teže živjeti bez tebe ali se pred drugima dobro pretvaram da sam ok jer svoju bol čuvam u sebi, bol za koju znam da će tek onda prestati kada te ponovo sretnem i kada opet budemo zajedno.Kada opet ugledam tvoje lice i tvoj osmijeh tek tada će moje srce biti na mjestu s tobom, gdje samo i želim biti.....Dani prolaze, vremena se mjenjaju, puno toga novog se događa, samo je bol još uvijek ona ista, ona tupa, snažna bol duboko u mome srcu i mojoj duši. Od kad te nema ne brojim dane, ne znam ni koji su datumi, rođendane ne slavim jer na njima nisi ti, svi dani su isti bio to Božić, Uskrs, Nova Godina.....sve su to dani kao i ostali puni tuge, bola, nadanja, nevjerice.....Uhvatim često sebe kako se sama zavaravam da si još tu i da je sve ok samo da bi dane mogla nekako da preživim....I dobro mi je poznata ona priča da se mora dalje, svi to kažu ali niko da mi kaže kako i na koji način...smiješno zar ne Okano....Svi Okano moje govore da je vrijeme da se saberem, krenem dalje, da ćeš ti uvijek biti uz mene, da moram dalje, da nesmijem ovo da moram ono....a niko da me upita kako sam...ja im se tada i nasmijem ako to žele i onda samo pomislim ma pričajte vi dalje, recite šta imate reć, ali samo me pustite na miru sa mojom tugom i mojom boli..i osim toga ne moram ja ništa...jer samo ja znam koliko mi treba da odbolujem ili prebolim....samo ja znam da te prebolit neću NIKADA i da ćeš u mome srcu i mome životu biti samo TI i da ću te vječno voljeti svakim danom više. Jer jednom je neko rekao " samo JEDNOM se voli, svi drugi su sljedeći"........ Volim Te Okano i nedostaješ jedino moje.....