| Katarina |
| Katarina |
Ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
zašto srce noćas boli
zašto zbog tebe mre
ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
sklopit ću oči i za te molit
prerano si otišao i ostavio nas u boli, sve....
Ti si otišao, dušo, a srce nije stina
ti si otišao, dušo, i boli me daljina
zaboravit neću milovanja tvoja
hvala ti za sreću, hvala, dušo moja....
Ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
samo tebe srce voli
samo zbog tebe mre
ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
nema utjehe u ovoj boli
jer tebe nema kraj mene.......
Volim te zvijezdo moja sjajna, najljepša na cijelom nebu. Volim te i nedostaješ mi.....
Svaka riječ je suvišna jer ovu bol ništa opisati ne može.
Počivaj u miru moj lijepi Anđele.....
| Katarina |
Jedino moje........
160 dana je prošlo od kako mi te nema......
160 dana bola i tuge.....očekivanja tvog poziva i javljanja......čekanja na tebe......nadanja i iščekivanja....suza i ljutnje.....molitve i pitanja.....sjećanja i nemoćnosti......
Sjećaš li se koliko si mi pričao o Splitu i o danima kada si studirao ovdje, o doživljajima i koliko smo se smijali ti i ja te večeri, našim planiranjima kako ćeš mi ti jednom Split pokazat i izvesti me vani.......evo sada sam ti ja u Splitu Okano ali mi tebe nema.....Kada hodam ulicama ovog grada podsjeća me na tebe i ako nismo ovdje bili zajedno ali iz tvojih priča osjećam kao da sam bila s tobom tu.....šetam po rivi i osjećam da si samonom da me pratiš kao da hodaš pored mene....osjećam te jednostavno te osjećam i znam da si tu......gledam u plavo nebo i vidim ti lice, vidim onaj nezaboravljeni osmijeh....gledala sam danas kako se sunce zalazi kao da nestaje u moru i vidjela sam sjaj tvojih očiju kakav si samo ti imao.....
Bože moj kako mi nedostaješ Dragane......nema tih riječi koje bi mogle opisati koliko mi nedostaješ i koje bi mogle opisati kako nemoćno se osjećam....nema sekunde kada ne pomislim na tebe....učinila bih sve na ovome svijetu kada bih ti mogla vratiti mladost iz koje si prerano istrgnut, vratiti ti život koji je prerano prekinut...sve, sve bih učinila.....ali nemoćna sam....jedino što mogu je voljeti te i čuvati te duboko u mome srcu i u mojoj duši.....u mojim sjećanjima i u meni ćeš ti jedino moje živjeti vječno.....
Volim te ......
| Katarina |
Jedino moje...........
dani su sve duzi, sve bolniji i sve nepodnosljiviji bez tebe.... Sutra se navrsava 5 mjeseci kako si nas ostavio i otisao bez pozdrava i ostavio nas u suzama i bolu. I mogu proci godine ali ja jos uvijek ne mogu i necu da vjerujem da te nema i to cu govoriti sve dok zivim.....
Trebam te Okano, Boze moj kako te trebam jedino moje....svaki dan sve vise..........Sada kada sam ti blize tebe mi nema....i onda se pitam s kim da podijelim ovo sve??? Nema mi te nema Okano a zelim te toliko da si sa nama....Svaki dan je uzaludan bez tebe, tvog osmijeha, pogleda... jednostavno je bilo dovoljno znati da si tu da se stvori osmijeh na mome licu....
Kako da zivim s tim da te vise nikada vidjeti necu?????
Ovaj zivot nije fer vjeruj mi!!!!!
Volim te zauvijek jedino moje....
Tvoja Katarina
| Katarina |
...."Juče si bio tu, vidjela sam te, čula sam ti glas..... "nemoj plakat moja Mostarko dobro sam ti ja bona"....to su bile riječi koje si mi rekao, i tada si me čvrsto zagrlio kao i prije. Tvoj topli pogled koji toliko volim i sada prodire kroz mene, tvoje nježne ruke i sada osjetim oko moga vrata. Sjedili smo na lijepoj bijeloj klupi nekome širokome polju i sunce je grijalo naše obraze... ali ja nisam mogla da skinem svoje oči sa tebe. Tako si mi lijep....Gledala sam te i šutila. Nisam imala snage ništa da kažem samo su suze tekle same od sebe dok su ih tvoji prsti brisali sa mojih obraza. Mislim da smo sjedili satima tako šuteći i gledajući jedno drugo. Na tvome nježnom licu sam vidjela samo osmijeh u tvojim očima ljubav a iz tebe je zračila neka meni čudna i neopisiva sreća. Zagrlio si me i ja sam zatvorila oči i naslonila svoju glavu na tvoje rame dok si nježno milovao moje lice....Rekao si mi "Ma znaš ti moja Mostarko da je tebe Volim".....U tome trenutku sam osjetila osmijeh na svome licu i kada sam ti htijela reci ....Volim i ja tebe......probudila sam se i samo je svijeća pored tvoje slike obasjavala moju polumračnu sobu.......
Bože moj kako mi nedostaješ, ova bol u meni je neopisiva i svaki dan je sve veća......
Volim te Okano!!!!!
| Katarina |
Noćas te trebam, čežnja piše stihove
sati bez tebe prolaze kao godine.
Sama sam na tom brodu nemira
plovim uz vjetar jer znam
da sam samo tebi suđena.
Moj si Anđeo to znam
podigni me visoko k sebi, tvoja sam
uzmi moje molitve
dovedi me sebi i nedaj me nikome.
Sve su riječi nestale
samo suze govore
ostala je istina
da sam te od prvog trena cijelim srcem voljela.
I sve jače borim se
u sred svoje pustinje
umjesto tvoje nježne ruke dvije
mene sada grli samo sjećanje.
| Katarina |
Za moju ljubav jedinu......
Anđele moj lijepi, ovaj svijet je tako prazan bez tebe
Ni radosti ni smijeha
Samo lijepa sjećanja....
Ali ja ne želim da živim samo sa lijepim sjećanjima na tebe, ja te toliko želim tu, da te vidim, da te čujem da se tebi i s tobom svakom novom danu radujem.
Nema te....
Istini ja ne mogu i ne želim pogledati u oči,tužni su bez tebe dani i noći
I ako znam da si Anđeo sada ti,
u suzama molim Boga i pitam se kada ću te opet vidjeti.
Molim Boga da na naš ponovni susret ne moram dugo da čekam jer ne želim ni jedan dan više da živim bez tebe i samo da te se sjećam.
Boli me Dragane svaki dan koji prođe bez tebe, bez tvog osmijeha, tvojih poruka i naših snova. Kako akceptirati da osoba koju cijelim srcem voliš nikada više neće biti uz tebe, kako akceptirati da onaj osmijeh nikada više čuti neću i pogledati u lijepe okice moga Okanog? Kako prihvatiti da je sve o čemu smo sanjali otišlo sa tobom i da toga nema više? Kako prihvatiti tu toliko tešku i okrutnu sudbinu koja je zakucala na naša vrata i ušla u naše živote bez pitanja?????
Ja mogu stajati na tvome grobu ali ti za mene nisi otišao, ja to ne prihvatam i ne akceptiram. Za mene si tu svaki sekund svaki minut svaki dan.......Za mene živiš u mome srcu zauvijek!!
Ja te nedam, nedam da ikada da odeš od mene, ne to neću nikada dozvoliti. I ako dođe dan kada to budem dozvolila to će biti dan kada budem opet sa tobom a tada nas nitko više neće moći razdvojiti.
Bože moj samo te molim da mu kažeš koliko ga cijelim srcem i dušom volim.....
Dragane moj dragi samo kada bih mogla umjesto tebe na tvoje mjesto ja....Ja sigurno nisam vrijedna života koliko si ti jedino moje.
Molim Boga a i vjerujem da si ti sada na mjestu gdje nema noći, gdje se ne osjeća nikakva bol, gdje je radost i sreća, gdje svaki dan cvijeće u najljepšim bojama cvijeta, gdje vlada ljubav, gdje se ne osjeća tuga već smijeh,razumijevanje, toplina i sve ono što je lijepo.
Dragane moj toliko bih mogla napisati i reći ali mi uvijek fali snage jer kad ove riječi pišem zvuči mi kao oproštaj, kao rastanak...A ja se nikada neću oprostiti od tebe i nikada me nitko od tebe rastaviti neće. Fali mi snage za svako novo jutro koje svane bez tebe, za svaki novi dan koji moram preživjetu bez tebe a dani su postali tako dugi od kada si otišao.
Bože moj sve bih dala kada bi mi se vratio...sve i još više od toga........
Anđele moj lijepi, mirno mi spavaj, neka Božija ruka bdije nad tobom i neka ti podari vječni mir i blagoslov.
I molim te čuvaj mjesto za mene na svome oblaku...
A do tada ja ću te čekati i radovati se našem skorom susretu.......
Voli te zauvijek tvoja
Katarina
| Katarina |
Za moga Dragana......
"Mi ne smijemo reći da smo gubitnici i da smo te izgubili mi se zovemo sretnima jer nas Bog toliko voli da nam je podario tebe, i iako nisi sa nama ovdje mi te nismo izgubili, jer dok žive oni koji te iskreno vole ti ćeš živjeti vječno...zauvijek....."
Ostala je naša ljubav zapisana u vremenu i sjećanju.
Kraj je prebrzo došao, prerano je prekinut naš lanac sreće, prerano je uzet i prekinut jedan mladi život koji je tek počeo i prerano je crna zemlja prekrila tvoje prelijepo anđeosko lice.
Ali moju ljubav prema tebi neće ni snijegovi zamesti, niti oluje slomiti, niti vode potopiti, niti vjetrovi odnijeti, niti crna zemlja prekriti. Jer ja umijem samo svaki dan da te više volim i za tebe Anđele lijepi za mir tvoje duše Bogu da se molim.
I ako te nema tu na ovome svijetu samnom ostavio si dubok trag u mome životu.
Osjećam te, tu si u mome srcu, u mojoj duši, osjećam i nosim te duboko ispod moje kože.
Možda će ljubavi moja jednoga dana rana na mome srcu da zaraste ali ostat će ožiljak koji će me vječno podsjećati sa svakim otkucajem moga srca koga sam imala i izgubila. I ja ću te nositi kao najljepši ožiljak i ti si bio i ostat ćeš ljubav koja se jednom dogodi, čovjek koji se jednom sretne i sva moja sreća koju sam ikada i koju ću ikada imati u svome životu. Sve rane mogu da zarastu, sunce može prestati da grije, zemlja se može prestati okretati ali ja te ne mogu prestati voljeti! ja ću te voljeti vječno!
Tvoj lik je za mene moja ikona, tvoje ime za mene svetinja....
Čuješ li moje srce koje ti govori da te voli?
Čuješ li kako tužna dozivam ime tvoje?
Vidiš li suze koje teku za tobom?
Osjećaš li koliko mi nedostaješ ti i tvoja ljubav?
Ali jedno te samo molim nikada nemoj osjetiti bol koju ja osjećam. Ti mi samo budi sretan i nasmijan u Božijem domu kao što si uvijek bio a ja ću svu tugu i bol ovoga svijeta uzeti na sebe.
Volim te
Zauvijek tvoja
Katarina
| Katarina |
| Katarina |
Dragane Okano moje,
nedostaješ...Bože dragi kako dalje bez tebe???
Danas na ovaj datum kojeg bih najradije izbrisala da ne postoji se navršavaju 4 puna mjeseca kako nas je napustio sin, brat, prijatelj,moja ljubav....4 mjeseca boli i tuge za tobom. Napustio nas je naš Anđeo. Čovjek sa srcem i dušom, sa osmijehom i uvijek toplom riječi na usnama. Takav kao što si ti Okano nitko više neće biti. Ti si nešto posebno i nama veliki dar od Boga. Svjesno ne govorim da si "bio" jer dok je nas, onih koji te bezuvjetno i cijelim srcem vole vječno ćeš živjeti.Svake sekunde si u mojim mislima i nikada neću dopustiti da tvoj lik u mome sjećanju pokrije veo zaborava. Jer ako iskreno volimo nikada ne zaboravljamo.....
Za mene si još uvijek tu, čujem tvoj glas, tvoj osmijeh, osjetim tvoj miris....i znam da si tu. Četri bolna mjeseca pokušavam da shvatim šta se dogodilo i zašto???? Osjećam da ludim od slinih pitanja na koje ne dobijam odgovor. Znam da ću jednoga dana na sva moja pitanja dobiti odgovore ali Okano ja ne mogu i neću da čekam toliko. Ali opet sebi govorim da ne bih skroz poludila da je Bog dragi tako htio i da protiv toga ne možemo.
Zaustavljen u koraku i snu. Otet iz cvijeta mladosti i sreće. Uzet u početku svoga života....
Boli Okano svaki dan bez tebe je patnja i borba koja mi svaki dan teže pada. Od kada si otišao za mene više ništa nije isto i ni u čemu ne vidim više ikakav smisao. Sa tobom je Okano moje sve bilo ljepše, toplije, radosnije, sretnije. Svijet je slomljen u tisuće djelova i stoji, ne pomijera se.....
Sunce ne grije više kao prije, jutra su sve teža i molim Boga da nikada više za mene ne svanu, noći su sve tužnije i molim se dragom Bogu da te čuva, da ti kaže da te volim i da me što prije tebi dovede.
Volim Te Okano kao nikoga na ovome svijetu. Ti si prvi i zadnji čovjek, sa mojim tatom, kojeg sam cijelim srcem i dušom voljela i volim. Ti si bio i ostao moja prva iskrena ljubav. I iako tebe više na ovoj zemlji nema ja te još uvijek Volim i moja ljubav prema tebi je svaki dan veća. Jer sve i da hoću ne mogu prestati da te volim a i ne želim da moja ljubav ikada prestane jer samo ti Okano si vrijedan moje ljubavi i nitko više.
Dragane, ja polako gubim snagu za ovaj život. Jer nesmijem ni pomisliti na neku budućnost jer za mene nema budućnosti bez tebe. Ja sam u tebi i s tobom vidjela budućnost a i na našem zadnjem susretu si mi rekao da i ti misliš isto kao i ja....Bože moj kada se samo sjetim koliko planova smo imali a sada ja živim sama bez ikakvog plana bez ikakve nade za neku bolju budućnost jer znam i to dobro znam da bilo kakva budućnost dođe nikada više neću biti sretna kao što sam sa tobom bila. Ali za tebe i radi tebe sam bila i ostat ću spremna podnijeti sve u životu. Samo molim Boga da ne traje predugo.....
Jedva čekam da se vratim Okano da ti budem bliže, da mogu otići tamo gdje moj Anđeo spava i da se mogu tu pomoliti i upaliti svijeću za tebe. Jeste da to svaki dan radim ovdje ali to nije isto Okano....to nije isto ljubavi moja.......
Jedino što me tješi je da znam da ću te ponovo vidjeti da će mo se ponovo sresti i reći ću ti iskreno da se radujem tom danu.....
Počivaj u miru Božijem najljepši Anđele, neka te Bog dragi čuva i tvoje najmilije i molim te kao i svaku veče da svojim najmilijima podariš snage da mogu podnijeti svu ovu bol i tugu, da imaju snage nositi njihov preteški križ i da im daš snage živjeti sa teškom sudbinom koja je srušila njihove živote onoga dana kada si otišao. A za sebe te molim samo da mi vjeruješ kada ti kažem da te Volim i da si moje sve. I molim te da mi oprostiš jednu stvar a to je da nisam toga dana bila na tvome ispraćaju u vječni dom. To ja sebi nikada oprostiti neću ali tebe molim da mi oprostiš.
Spavaj mi mirno Anđele moj, moja zvjezdo sjajna koja krasi nebo i dom Božiji.
Volim te zauvijek tvoja
Katarina