
Okano....
svaki dan sam tu ali pobogu prsti su toliko teški da nešto napišem...
Jer što više vremena prolazi, ja manje mogu da prihvatim tu bolnu
činjenicu da te nema tu.....
Tvoj rođendan....Ovo je prvi put da nisam mogla ništa napisati...
Ali ne jer sam ga zaboravila...ne....nisam mogla jer sam ga slavila s Tobom...
Samo ti i ja....
E sunce moje koliko ti meni nedostaješ....svakim danom sve više....nema tih riječi
koje će ikada u ovome životu moći opisati koliko te volim....
Volim te manjeviše nego juče ali manje nego sutra....te riječi posvećene su Tebi dušo moja....
Čuvam te duboko u svome srcu ali nikada dovoljno duboko da te se ne sjetim svaki da...
Tu si samnom kad se probudim i kad idem spavati...Ti si tu....
Ne bojim se ničega u životu jer znam kud god krenem Ti ćeš me tamo čekati....
I sa osmijehom se radujem danu kada će mo opet biti zajedno.....
Volim te i voljet ću te vječno....
Znam da te riječi smiješno zvuče ali samo Bog dragi zna šta si Ti meni bio i ostao....
"Kreni dalje" su često riječi koje čujem ali nitko ne shvata da je bez tebe život stao.....Još uvijek ti se nadam i još uvijek te tražim svugdje i svukuda.....I još uvijek se nadam probuditi iz ovog dugog i nimalo lijepog sna....
Ljube....čuvaj jedno mjesto za mene na svome oblaku.....i molim te čuvaj svoje najmilije...
Volim te
Zauvijek tvoja Katarina





