Dragan Berislav Jović

I danas je palo dosta snijega, ponovo sniježi ,a priroda je obukla  hladno bijelo ruho.Tvoja Ela ne može da se snađe u  ovako visokom snijegu nego hoda ugaženim putem.Znam koliko si volio snijeg ,jer bi tada u tebi uzavrelo ono nešto  dječije,spremnost na snježne radosti.Gledam ovu sliku i čini mi se da  vrijeme stoji,ali  prošle su tri godine od nastanka ove slike!O Bože koliko mi nedostaje moje djete.

December 22, 2008 ...  December 22, 2011 

Prije tri godine na današnji dan naš Dragan je zaključio jedno poglavlje života postavši diplomirani inžinjer elektrotehnike.Diplomirao je u roku  na fakultetu elektrotehnike,strojarstva i brodogradnje u Splitu.Tim činom je nas roditelje, cijelu obitelj kao i prijatelje učinio ponosnim i sretnim, jer je svojim radom okrunio svoje napore da se na pozitivan način uključi u utakmicu zvanu život.Danas, prisjećajući se toga datuma, moje oči su pune tihih suza ,nijemoga glasa,pitajući se : zašto ?  Zašto je jedan mladi život zaustavljen u svome koraku, snu,nadi.... otrgnut naživo od bića od kojih je postao ,a  koje je ostavio na zemlji  krvariti do kraja života.On je u meni ,on je posvuda i kada su mi oči otvorene ili zatvorene svejedno ,ali opet mi beskonačno nedostaje.Ja znam da za života neću dobiti odgovor,kao ni mnogi drugi roditelji koji izgubiše svoju djecu. Ne mogu se lako  pomiriti sa činjenicom da je postojanje moga djeteta danas postalo samo uspomena - bolna  i uokvirena  slika.Moj razum kaže da je naše djete otišlo ,da više ne postoji u onome obliku kao što je bilo,ali moja roditeljska duša to ne prihvata i neće nikada....O moj Bože kako sada prebroditi ove nastupajuće praznike počevši  obiteljskim slavljem tvoga rođendana-Božića ,Nove godine, kada moje roditeljsko srce čezne, jer zna da među nama netko nedostaje....  

 

Koliko god smo sretni što smo te imali, bol i tuga tamni našu sreću, jer prema našemu roditeljskom,ljudskom i zemaljskom shvaćanju "otići" prije roditelja nije prirodni poredak stvari i ovakvi blagdani su nam postali svakodnevnica.Nama ljudima, dokle god smo na ovoj Zemlji uz sve molitve i suze nije dozvoljeno spoznati kako se ljudska , a napose roditeljska bol i tuga uklapa u Božju harmoniju postojanja svega.Jedino vjera da ćemo ponovo biti zajedno tješi našu dušu i daje nam nadu…. 

Okano moje, evo prolaze dani za danima tuga i bol su još uvijek iste, promijenilo se ništa nije niti će ikada...Danas je dan kada se sjećamo svojih najmilijih koji su prerano otišli od nas, ali meni takvi dani ne trebaju jer te se ja svaki dan sjetim, svaku minutu, svaku sekundu i ti si uvijek tu uz mene. Htjedoh ja danas doći kod tebe ali me neka prehlada uhvatila, nemoj mi se ljutiti molim te. Htjela sam doći, zapaliti svijeću  i biti ti što bliže...ali svatih da te ja u srcu nosim....Tu u srcu mome, samo tu će mo zauvijek biti zajedno i niko i ništa me od tebe neće rastaviti.....Svaki dan sam ovdje na tvojoj stranici i nekada mi fale riječi da bilo šta napišem a nekada se pravim kao da nije ovo napravljeno za tebe i opet mi fale riječi jer sebi kažem : ne mogu ništa napisati jer je on tu, on nije otišao, ovo je neko drugi :( ....Da mogu vjeruj mi zauvijek bi se preselila tebi ali moje vrijeme još nije došlo a jedino me tješi jer znam da ćeš me ti tamo čekati. Na nekom boljem mjestu, nekom ljepšem svijetu gdje tuga i bol ne postoje. Ti si bio moje sve i uvijek ćeš i ostati. Ti si moj vjetar koji me mazi,  moje sunce koje me grije, moje jedino i moj život....Znaš Okano ljubav ne odlazi, ona je uvijek tu. ja sam je zaključala dubooko u svome srcu da stanuje tu u meni sa tobom i svim lijepim osjećajima i sjećanjima, tako da ti je mogu dati kada se jednoga dana opet sretnemo. Mogla bih kao i uvijek svaki dan ovdje napisati koliko mi nedostaješ i koliko mi fališ ali Okano ni to ne pomaže, ni riječi više ne pomažu jer tuga i bol su naizmjerni za tobom. I često sam ljuta jer mislim da je nepravedno da je Bog tebe sebi uzeo, ali opet nekako sebi kažem i sebe uvjerim da je Bog imao drugi plan sa tobom i da si njemu potreban kao najljepši Anđeo koji mu nebo krasi.  Ali opet se ljutim i pitam se šta je sa nama koji su ovdje ostali, koji te neizmjerno vole i koje si napustio. Sa nama koji bi život dali da te mogu vidjeti bar na minut, zagrliti i poljubiti te, čuti tvoj osmijeh i pogledati u njaljepše oke ovoga svijeta!?!? Šta je sa nama??? Neću da griješim dušu i ljutim Boga ali ja sam čovjek i teško mi je shvatiti to sve ma koliko se ja svaki dan trudila. I tako kad se naljutim uvjeravam samu sebe da je tako moralo biti, da je to kao što rekoh Božoji plan i da on zna zašto. A da će mo i mi svi kojima do bola nedostaješ jednoga dana dobiti odgovor na to pitanje. Znam isto tako da smo mi tu ostali da bi mogli cijelome svijetu ispričati i govoriti koliko dobrote i ljubavi je bilo u jednom čovjeku, koliko sreće si donio u naše živote i koliko nas je tvoj pogled i osmijeh činio sretnima ma koliko se baš u tome trenutku loše osjećali. Mi smo tu da ti vječno u nama živiš i da te slavimo svakim danom..... Koliko se god ja ljutila što te nema ili smatrala to nepravednim opet sam sretna jer si bio(i ostao) dio mog života, moja jedina ljubav, da sam imala čast i da sam smjela upoznati te, zavoljeti te i provesti najljepše trenutke svoga života sa tobom, upoznati tvoju predivnu obitelj i zavoljeti ih kao da su moji. Da, osjećam se kao da me je Bog nagradio što tebe imam u životu i što sam sa tobom dobila i na neki način novu obitelj....Ah VOLIM TE Okano moje, ja ti to riječima ne mogu opisati. Volim te i zauvijek ću te voljeti, tvoje mjesto u mome srcu niko na ovome svijetu neće moći uzeti jer ti si bio i ostao moje sve...Mirno spavaj mol lijepi Anđele, neka te Bog dragi čuva, budi mi gore sa drugim Anđelima lijep i nasmijan kao što si uvijek bio i nemoj ih puno zezati ;) Čuvaj molim te svoju obitelj i svoje najmilije. Budi uvijek uz njih kao što i jesi i daj im molim te snage u njihovim najtežim trenutcima. Ja ću te se uvijek sjećati ne samo danas i svijeća koju sam upalila u svome srcu od dana kada si otišao gorit će vječno. A ja te još jednom molim da se ne ljutiš jer te danas nisam mogla posjetiti ali obećajem da dolazim sljedećih dana. Volim te, zauvijek tvoja Katarina

Djeca, ma koliko ih bilo i ma kojega uzrasta bila , za roditelje ostaju uvijek djeca.Djete , znači voliti , znači ljubav.

“Jedini način na koji bi bili zaštićeni od boli i tuge koju osjećamo zbog gubitka , jeste kada ne bi smo nikada imali voljene.Kako bi to isprazan naš život bio i koliko bi prekrasnih trenutaka bilo propušteno, a koje smo zajedno s njima podijelili, ne bi smo nikada spoznali.

Pa , iako je strašno to što u ovome momento osjećamo, moramo pokušati prihvatiti da je to zato što smo bili privilegirani imati i voljeti, a  sada osjećamo bol i tugu.Naša bol i tuga koju sada osjećamo je srazmjerna nekadašnjoj ljubavi i sreći.”

 

As a rose cant live
without the sun and rain
So a heart can't love
without  risk of pain
~ Author Unknown ~

 

 ... svakim danom boli sve jače, jače od rana svih

duša se stisne i plačem, plačem sa suzama i bez njih.
Za tobom plakat ću dok suze ne presuše, zauvijek
ćeš ostati dio moje duše.
Voljet ću te do zadnjeg daha života svog, Tebi
će biti posvećen i zadnji otkucaj srca mog.

TAMO GDJE SI TI, TAMO NAŠA DUŠA SPI...
Oni koje si najviše volio Ti

Okano moje......
Dani prolaze.....sjećanja nikada neće izblijediti....Sjećanja na tebe, na nas...Tvoj dragi lik, tvoj osmijeh, tvoj glas, zagrljaj sve je tu gdje mu je i mjesto i gdje će vječno ostati...u mome srcu....
Jedan stih kaže " Godine ne brojim, voljet ću te dok postojim"... Nema riječi koje mogu opisati bol i prazninu koja je ostala za tobom....Ja jedno mjesto uvijek čuvam za tebe jer iako na pogled prazno ja znam da si ti tu, baš na tom mjestu koje čuvam za tebe....
Dani prolaze a ja ih ne brojim..ne želim i ne mogu jer za mene nisi otišao nego si se samo sakrio iza bjelog oblaka i smješkaš se...Još uvijek imam onu istu želju i sanjam isti san da mogu vratiti samo jedan tren unatrag....iako znam da neću nikada uspjeti ja odustati neću od sanjanja....Ti si bio i ostao moje sve, moje ono najljepše što mi se ikada u životu dogodilo....Ti moja ljubav, moja sreća moje jedino....
Svaki dan sam ovdje, ali vjeruj mi da mi riječi fale jer još uvijek je sve kao san, ružan san iz kojeg niko ne želi da me probudi....
Ja znam da će mo se opet sresti u nekom boljem svijetu i na nekom boljem mjestu a do tada molim te čuvaj jedno mjesto za mene na svome oblaku, ti moja najsjajnija zvijezdo na nebu...

Volim Te zauvijek tvoja
Katarina

"Da si tu bar noći ove, da si tu jedino moje, da si tu da oči dušu odmore....... 

http://www.youtube.com/watch?v=vtEzKzG3sqI

 Često noću kada legnem ti se javiš kao sjena
dolaziš i odlaziš kao val, kao pjena
i tuga dođe kao tuga pa mi šapne da je duga
ma neka je tu kraj mene što bi ona bez mene....

Evo tiho u samoći palim svjeću najveću
pjevam pjesmu onu tvoju, ti znaš koju....

Ne ovo nije moj svjet, i ja se spremam na zadnji let....
da s Anđelima tebe ljubim, da te nikad više ne izgubim
ne ovo nije moj svjet.....
ne ovo nije moj svjet......

Često sanjam procvale ciklame, ti bereš jednu za me
na pahulji bjeloj sjediš, čekaš me, po nebu jezdiš
i tuga dođe kao tuga pa mi šapne da je duga
ma neka je tu kraj mene šta bi ona bez mene...

Ne ovo nije moj svjet......


Volim Te Okano, fališ mi
Zauvijek tvoja Katarina