Okano moje, evo prolaze dani za danima tuga i bol su još uvijek iste, promijenilo se ništa nije niti će ikada...Danas je dan kada se sjećamo svojih najmilijih koji su prerano otišli od nas, ali meni takvi dani ne trebaju jer te se ja svaki dan sjetim, svaku minutu, svaku sekundu i ti si uvijek tu uz mene. Htjedoh ja danas doći kod tebe ali me neka prehlada uhvatila, nemoj mi se ljutiti molim te. Htjela sam doći, zapaliti svijeću i biti ti što bliže...ali svatih da te ja u srcu nosim....Tu u srcu mome, samo tu će mo zauvijek biti zajedno i niko i ništa me od tebe neće rastaviti.....Svaki dan sam ovdje na tvojoj stranici i nekada mi fale riječi da bilo šta napišem a nekada se pravim kao da nije ovo napravljeno za tebe i opet mi fale riječi jer sebi kažem : ne mogu ništa napisati jer je on tu, on nije otišao, ovo je neko drugi :( ....Da mogu vjeruj mi zauvijek bi se preselila tebi ali moje vrijeme još nije došlo a jedino me tješi jer znam da ćeš me ti tamo čekati. Na nekom boljem mjestu, nekom ljepšem svijetu gdje tuga i bol ne postoje. Ti si bio moje sve i uvijek ćeš i ostati. Ti si moj vjetar koji me mazi, moje sunce koje me grije, moje jedino i moj život....Znaš Okano ljubav ne odlazi, ona je uvijek tu. ja sam je zaključala dubooko u svome srcu da stanuje tu u meni sa tobom i svim lijepim osjećajima i sjećanjima, tako da ti je mogu dati kada se jednoga dana opet sretnemo. Mogla bih kao i uvijek svaki dan ovdje napisati koliko mi nedostaješ i koliko mi fališ ali Okano ni to ne pomaže, ni riječi više ne pomažu jer tuga i bol su naizmjerni za tobom. I često sam ljuta jer mislim da je nepravedno da je Bog tebe sebi uzeo, ali opet nekako sebi kažem i sebe uvjerim da je Bog imao drugi plan sa tobom i da si njemu potreban kao najljepši Anđeo koji mu nebo krasi. Ali opet se ljutim i pitam se šta je sa nama koji su ovdje ostali, koji te neizmjerno vole i koje si napustio. Sa nama koji bi život dali da te mogu vidjeti bar na minut, zagrliti i poljubiti te, čuti tvoj osmijeh i pogledati u njaljepše oke ovoga svijeta!?!? Šta je sa nama??? Neću da griješim dušu i ljutim Boga ali ja sam čovjek i teško mi je shvatiti to sve ma koliko se ja svaki dan trudila. I tako kad se naljutim uvjeravam samu sebe da je tako moralo biti, da je to kao što rekoh Božoji plan i da on zna zašto. A da će mo i mi svi kojima do bola nedostaješ jednoga dana dobiti odgovor na to pitanje. Znam isto tako da smo mi tu ostali da bi mogli cijelome svijetu ispričati i govoriti koliko dobrote i ljubavi je bilo u jednom čovjeku, koliko sreće si donio u naše živote i koliko nas je tvoj pogled i osmijeh činio sretnima ma koliko se baš u tome trenutku loše osjećali. Mi smo tu da ti vječno u nama živiš i da te slavimo svakim danom..... Koliko se god ja ljutila što te nema ili smatrala to nepravednim opet sam sretna jer si bio(i ostao) dio mog života, moja jedina ljubav, da sam imala čast i da sam smjela upoznati te, zavoljeti te i provesti najljepše trenutke svoga života sa tobom, upoznati tvoju predivnu obitelj i zavoljeti ih kao da su moji. Da, osjećam se kao da me je Bog nagradio što tebe imam u životu i što sam sa tobom dobila i na neki način novu obitelj....Ah VOLIM TE Okano moje, ja ti to riječima ne mogu opisati. Volim te i zauvijek ću te voljeti, tvoje mjesto u mome srcu niko na ovome svijetu neće moći uzeti jer ti si bio i ostao moje sve...Mirno spavaj mol lijepi Anđele, neka te Bog dragi čuva, budi mi gore sa drugim Anđelima lijep i nasmijan kao što si uvijek bio i nemoj ih puno zezati ;) Čuvaj molim te svoju obitelj i svoje najmilije. Budi uvijek uz njih kao što i jesi i daj im molim te snage u njihovim najtežim trenutcima. Ja ću te se uvijek sjećati ne samo danas i svijeća koju sam upalila u svome srcu od dana kada si otišao gorit će vječno. A ja te još jednom molim da se ne ljutiš jer te danas nisam mogla posjetiti ali obećajem da dolazim sljedećih dana. Volim te, zauvijek tvoja Katarina
