Dragan Berislav Jović

 Često noću kada legnem ti se javiš kao sjena
dolaziš i odlaziš kao val, kao pjena
i tuga dođe kao tuga pa mi šapne da je duga
ma neka je tu kraj mene što bi ona bez mene....

Evo tiho u samoći palim svjeću najveću
pjevam pjesmu onu tvoju, ti znaš koju....

Ne ovo nije moj svjet, i ja se spremam na zadnji let....
da s Anđelima tebe ljubim, da te nikad više ne izgubim
ne ovo nije moj svjet.....
ne ovo nije moj svjet......

Često sanjam procvale ciklame, ti bereš jednu za me
na pahulji bjeloj sjediš, čekaš me, po nebu jezdiš
i tuga dođe kao tuga pa mi šapne da je duga
ma neka je tu kraj mene šta bi ona bez mene...

Ne ovo nije moj svjet......


Volim Te Okano, fališ mi
Zauvijek tvoja Katarina

 

NEBESKE KOČIJE Ni Bog ne prašta sve i prstom kazuje ko dalje ne može i koga odnose nebeske kočije. Ja molim za tebe sa neba anđele da ne dolaze, da zaustave nebeske kočije Ako treba ja ću poći mjesto tebe ove noći da te spasim, da te sačuvam i do Boga, i do neba i jos više ako treba samo da te meni ostave nebeske kočije.........

Nedostaješ......

Bio si mi sve, bio si kraj mene, ostale su samo bolne uspomene. Noći bez tebe sve su hladnije i duže, imam samo suze otkad nebo mi te uze. Da više ne postojiš ne mogu da shvatim, hoću da te vidim, želim da te vratim. U ruci tvoja slika, a oči pune suza, evo šaljem ti na nebo tisuću ruža... Zauvijek je moje malo sklopilo oči, moje malo meni više neće doći, jauk u meni nikad neće proći i nebo je sa mnom plakalo te noći. Suza iz oka na tvoju sliku pada, moje malo anđeo je sada... Neznam da li ću ovo ikada preboljeti ali jedno znam da uvijek ću te voljeti. Sada skrivaš pogled sa one druge strane, vidimo se anđele moj kad i moje srce stane...

Jedino moje.... toliko bih ti toga mogla reći....ali sjedim ovdje u tišini moje sobe, samo se vjetar jaki čuje vani što se lomi od drveće....čak i čujem suzu koja klizi niz moje obraze....sjedim nešto napišem pa opet izbrišem.....jer ne želim da ti na ovaj način kažem šta imam za reći...ne želim.....Želim ti pogledati u oči, držati te za ruku, nasloniti glavu na tvoje rame i pričati sa tobom...ili te barem nazvati....ali ne mogu....želim čuti tvoj glas, tvoj osmijeh, želim da mi kažeš da će biti sve u redu....ali ne mogu.....želim opet šetati gradom držeći te za ruku dok se ti meni rugaš da smo kao neki penzioneri :-) želim da se vozam s tobom po gradu dok mi se ti hvališ da si samo za mene snimio moje najdraže pjesme :-)želim da me nazoveš dok me čekaš i da mi kažeš koliko mi tačno koraka do auta treba i kad primjetiš da me nema da skontamo da se na krivom mjestu čekamo :-) želim da šaljemo poruke jedno drugom i da se prepiremo u šali ko koga više voli....ali ne mogu....jer mi tebe nema jedino moje...Upravo slušam jednu od onih pjesama koje sam ti posvetila ono ljeto .....ono najljepše ljeto u mome životu.....sjećaš se kad sam ti dio te pjesme pjevala ujutro u 10 na telefonu :-) a taj dio kaže " zaspala bih sada ja na tvojim rukama, budila se ne bi nikada, neka vrijeme samo broji svoje godine, meni je već dosta čekanja"......eh da mi je zaspati sada na tvojim rukama......Bože moj kako mi samo nedostaješ Okano....Kada bih samo mogla vratiti vrijeme unazad, da barem mogu vratiti onu veče da umjesto tebe ja sjednem u auto i da poklonim svoj život za tvoj....da sam barem mogla učinila bih to bez ijedne skundice razmišljanja samo da mi ti budeš dobro....ali nažalost Okano to nije bilo u mojim rukama da bogdo jeste ali nije....Bog je imao svoj plan i samo On zna zašto je tebe sebi uzeo...Svakim danom je sve teže živjeti bez tebe ali se pred drugima dobro pretvaram da sam ok jer svoju bol čuvam u sebi, bol za koju znam da će tek onda prestati kada te ponovo sretnem i kada opet budemo zajedno.Kada opet ugledam tvoje lice i tvoj osmijeh tek tada će moje srce biti na mjestu s tobom, gdje samo i želim biti.....Dani prolaze, vremena se mjenjaju, puno toga novog se događa, samo je bol još uvijek ona ista, ona tupa, snažna bol duboko u mome srcu i mojoj duši. Od kad te nema ne brojim dane, ne znam ni koji su datumi, rođendane ne slavim jer na njima nisi ti, svi dani su isti bio to Božić, Uskrs, Nova Godina.....sve su to dani kao i ostali puni tuge, bola, nadanja, nevjerice.....Uhvatim često sebe kako se sama zavaravam da si još tu i da je sve ok samo da bi dane mogla nekako da preživim....I dobro mi je poznata ona priča da se mora dalje, svi to kažu ali niko da mi kaže kako i na koji način...smiješno zar ne Okano....Svi Okano moje govore da je vrijeme da se saberem, krenem dalje, da ćeš ti uvijek biti uz mene, da moram dalje, da nesmijem ovo da moram ono....a niko da me upita kako sam...ja im se tada i nasmijem ako to žele i onda samo pomislim ma pričajte vi dalje, recite šta imate reć, ali samo me pustite na miru sa mojom tugom i mojom boli..i osim toga ne moram ja ništa...jer samo ja znam koliko mi treba da odbolujem ili prebolim....samo ja znam da te prebolit neću NIKADA i da ćeš u mome srcu i mome životu biti samo TI i da ću te vječno voljeti svakim danom više. Jer jednom je neko rekao " samo JEDNOM se voli, svi drugi su sljedeći"........ Volim Te Okano i nedostaješ jedino moje.....

Ako ti jave: umro sam, ti znaš - ja to ne umijem. Ljubav je jedini zrak koji sam udisao. I osmjeh jedini jezik koji na svijetu razumijem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. Noću kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. To neka bude tajna....

  12.09.2009 - 12.10.2010 

       Volim te i nedostajes Okano     

 

Zvijezdo

12.09.2009 - 12.09.2010 Godina dana od tvoga preranog odlaska a ja te još uvijek kao i svakog dana očekujem i čekam i znam da će tako biti sve dok sam na ovome svijetu. U ovoj godini se puno toga desilo a prošla je tako brzo, kao minut..... Još uvijek je velika neopisiva praznina u meni a srce mi je puno. Puno ljubavi prema tebi. Još uvijek te volim kao prvog dana kada sam osijetila da si sve moje i da mi značiš sve na ovome svijetu. I ako u ništa više nisam sigurna u jedno jesam da ću ovu ljubav koja ispunja moje ranjeno srce čuvati za tebe jer znam da će mo se opet sresti. Prva cijela godina bez tebe, 365 dana nevjerice, tuge, boli, sjećanja......Eh da si barem tu Okano....tu sa nama na ovome svijetu sve bi bilo drugačije....ljepše...radosnije....sve bi bilo puno boja a ne ovako sivo i tmurno, sunce bi grijalo, osmijeh na licu bi bio puno iskreniji ....ali nažalost ti si morao ići.....Bog te trebao u svome raju i ja znam da si ti sada tamo. I ako je tvoj zemaljski život prekinut ti nisi otišao jer ti si tu sa nama. I ako je naša zemaljska ljubav prekinuta mi će mo uvijek biti vezani vječnom, istinskom ljubavi i našu povezanost ništa raskinuti neće moći. Puno puta se zapitam ono uvijek isto ne odgovoreno pitanje...Zašto.....ali sam odličila ne pitati se više to nego jednostavno čekati na dan kada će mo opet biti zajedno i kada ću na sva pitanja dobiti odgovor. I ako nije lako sprovesti tu zamisao ja ću se potruditi samo za tebe, za nas.... Svaki dan se sjetim svih onih divnih, smiješnih a samo jednog tužnog momenta s tobom i tada zatvorim oči i osjetim te kao da sjediš pored mene i tada osjetim blagi smiješak na mome licu..... Nije lako Okano....Nije lako ići dalje sam....Nije lako željeti tvoj zagrljaj a znati da ga neću dobiti, nije lako koračati kroz život bez tebe na mojoj strani. Nije lako prihvatiti istinu da će svi oni snovi koje smo zajedno krojili ostati neostvareni.....A sve bi dala za to da smo barem neki san od onih silnih mogli ostvariti, sve bi dala za to Okano..... I ako je život okrutan i uzeo te na jako bolan način drago mi je da sam spoznala da postoji ljubav i da sam toliko blagoslovljena od Boga da mi je dao tu čast da upoznam svog Anđela.... Život mora ići dalje....jedna od rečenica na koju se ježim....Znam ja da život ide dalje, nažalost, iako bi voljela da stane. Znam ja da sve ide dalje iako te nema..Život tvojih roditelja, tvoga brata, tvojih prijatelja, obitelji, moj život sve to ide dalje ali mi nikada više, NIKADA nećemo biti kao što smo bili kada si ti bio tu sa nama i nadam se da tu rečenicu više nikada neću čuti jer me ljuti. Jer od tvog odlaska mi smo postali totalno drugi ljudi a nekada mi se čini da to malo ljudi razumije ili ne želi da razumije.Sve će se desiti u svoje vrijeme da uđem u neki novi "normalitet" ali isto tako želim da me ostave na miru sa mojom boli za tobom ako treba i cijeli život.... Ah moje Okano sve bi dala da si tu.....ali me tješi jer znam da ću te opet večeras kao i svake noći sresti u snovima, tješi me da u mojim mislima razgovaram s tobom, tješi me da te u srcu osijetim... Hvala ti za svaki sekund sreće koju sam osjetila s tobom, hvala za svaki osmijeh i hvala jednostavno što postojiš u mome životu jer kroz tebe sam upoznala na ne dugo vrijeme neki novi ljepši, topliji život. Ja ću uvijek živjetu za tebe i pustila sam te da odeš iz mog života jer je Bog tako htio ali te nikada iz moga srca pustiti neću jer samo je tebi tamo mjesto. Volim te zauvijek Tvoja Katarina