
POSTOJE U NAMA NEKE NEPREVODIVE DUBINE, POSTOJE U NAMA NEKI OSECAJI NEPREVODIVI U RECI...
...... | Draganu, | July 13, 2014 |
tata | deseta godišnjica mature | May 4, 2014 |
Petak,02.05.2014.
Na desetu obljetnicu mature tvoji prijatelji iz razreda su tebi donijeli cvijeće,a nama nijeme suze ponosa, uz neopisivi osijećaj spoznaje da si dio i njihovog postojanja, da nisi zaboravljen, da te nose u srcu.To nam je velika utjeha, iako smo savršeno svijesni činjenice da u ovome našem postojanju sve ide dalje : vrijeme i život u jednom smjeru, a uspomene i sjećanja u drugom...Hvala vam...
tata | gubitak dijeteta | February 6, 2014 |
I HAVE LOST A LIFE--NOT MY OWN, BUT IT
WOULD HAVE BEEN EASIER TO HAVE LOST MY OWN LIFE
THAN TO HAVE LOST THE LIFE I LOVED MORE THAN MY OWN
NO AMOUNT OF TIME...WILL EVER MAKE THE HEART...
THE SAME...AGAIN
Smrt dijeteta (prijevod)
Izgubio sam život - ne svoj vlastiti,
ali bi mi lakše bilo da sam izgubio vlastiti život,
nego što sam izgubio ŽIVOT koji sam volio više od SVOGA !
Nikakvo vrijeme , ne može učiniti srce ponovo ... istim
tata | U NOĆI DRAGANOVA ROĐENJA | October 14, 2013 |
Nedavno sam gledao u nebo.Bilo je okićeno sa bezbroj zvijezda.Ugledavši najblistaviju treperavu zvijezdu pomislio sam, ona zvijezda gore si TI , gledaš nas bisernim očima i želiš da nas zaogrneš zvijezdanim sjajem i utješiš za svoj rođendan.
Nakon tvoga rođenja u dugoj gluhoj noći , bio sam tužan i sumnjičav prema životu i življenju, sa rastrganim osijećajima.U mislima sam razgovarao s našim Stvoriteljem. „O Bože naš dragi,upitao sam, zašto si nam poslao to dijete bez desne šake? Kako će prolaziti takav kroz život? Uzmi ga sebi pa nam ga ponovo vrati sa kompletnom rukicom“. Nikada i nikome nisam pričao o ovom razgovoru, bez ijedne izgovorene riječi sa našim Stvoriteljem u dugoj noći.... Ali tada nisam mogao ni zamisliti sve moguće i stvarne načine kojima Ćeš ispuniti naš svijet s toliko životne radosti i ljubavi darujući nam to dijete...Imati,voljeti,pa se onda ovako rastati, to je najveća tuga jednoga srca , a bol je cijena kojom plaćamo za ljubav !
Sine dragi , bez obzira na to ma gdje bio,koliko blizu, ili koliko daleko,ja ću dragocijena sjećanja na tebe uvijek držati u sebi, u svom srcu. Imati te za sina meni znači više nego što ćeš ikada znati! Strastvenog u životu , skromnog u srcu , plemenitog u duši , voljeti ću te zauvijek i iza toga. Kažu da se ljubav s one strane svijeta ne može razdvojiti ,a smrt ne može ubiti ono što nikad ne umire.Nemoguće je zaboraviti nekoga, koji je našem srcu dao toliko za pamćenje.
Dragane sine naš,sretan ti 28. Rođendan!
tata | USPOMENE I RAZMIŠLJANJA, 4-ta godišnjica | September 12, 2013 |
Danas se obilježava četvrta godišnjica dana, kada su moje srce i duša izgubili mir.A život je putovanje koje ne završava samo smrću, završava sa bolom u srcu, ne za mrtve, već za žive. Teško je pomiriti um i srce. I još uvijek, nakon toliko vremena moje srce ne može prihvatiti ono što moj um već odavno zna. Pokušavam pronaći i shvatiti smisao života u ovom svijetu i našeg postojanja na ovoj Zemlji,ali mi nemamo načina da ga pronađemo.Tužno je , jer život i vrijeme koračaju u jednom smjeru, a sijećanja u drugom.A, bol ide zajedno sa sjećanjem, ali i zahvalnost radi sjećanja.Uspomene su sjećanja na jedno vrijeme koje živi zauvijek duboko u našem srcu.
Jednom davno, mi smo plakali tako jako da smo mislili da ćemo umrijeti. "Vrijeme" je učinilo da plačemo manje, ali plač nikada nije prestao. Teško je zaboraviti nekoga do koga vam je stalo, a pogotovo vlastitog dijeteta, kad je puno stvari koje vas podsjećaju na njega. Spomen njegovog imena, njegova slika, ili samo puke misli na njega donesu suze. Smrt nas je na neki način zarobila u naše "vrijeme" s našim djetetom.Mnogo puta sam se sjetio U NOĆI DRAGANOVA ROĐENJA mog nijemoga razgovora sa našim Stvoriteljem,bez ijedne izgovorene riječi. Bože naš, da li je to bio jedini način da pokažeš da si svemoguć , da budem ovako kažnjen „zbog našega razgovora bez riječi“ odnosno moje sumnje u Tebe i da na teži način naučim lekciju : Imati, voljeti, pa se onda ovako bolno rastati, da je to najveća tuga jednoga srca,a bol je cijena koju plaćamo za ljubav!
Tješim sebe spoznajom da svatko želi sreću, nitko ne želi boli. Ali također je istina da se ne može imati samo svjetlost bez sjene, ili duga bez bar malo kiše,ili.... Ponekad vam život baca zakrivljene kugle i tebe,mene, bilo koga može promašiti ili pogoditi .
Život je toliko nerazumljiv i ironičan ,ali ponekad bolno poučan, obavije nas tugom ,da spoznamo što je sreća. Na nesreću naučili smo opet na teži način da je ponekad život težak učitelj, jer nam prvo dade bolan ispit,a potom uslijedi lekcija.
I na kraju mi smo sada drugačije osobe i možda će proći mnogo vremena , ali sada kao osobe drugačijeg pristupa životu, prije nego dosegnemo osjećaj unutarnjeg mira , ili da li će se to desiti ikad ?
Memories and thinking over
Today marks the fourth anniversary of the day I lost a piece of my soul and heart. Life is a journey that doesn’t end in death only, it ends in heartache, not for the dead, but for the living.
It’s difficult to conciliate the mind and heart. And still,after all this time my heart can’t accept what my mind since long knows. I am try to found and understand a meaning of life in this world and ours being on this Earth, but we don’t have the means to find it.
It's hard, life and time moves in one direction,memory in another (W.Gibson).There is hurt along with the memory, but also thankfulness for the memory. A memory is a keepsake of time that lives forever deeply in the heart. Once upon a TIME, we cried so hard that we thought that we were going to die ourselves. TIME has made us cry less; but, the crying is never over. It's hard to forget about someone you care about , especially own child ,when lots of things remind you of them. Death has robbed us of our TIME with our child. A mention of their name, an image of them, or just the mere thought of them brings tears.
The truth is, everybody wants happiness nobody wants pain. But also the truth is we can’t hav a sunshine without a shadow, or a rainbow without a little rain... Sometimes life throws you curved balls and you either have to hit it or miss. Life is unexplainable so ironic to understand fully, but sometimes painful instructive, it takes sadness to know what is happiness.Unfortunately we've learned, the hard way that sometimes life is a hard teacher because she gives the painful exam first, and then teaches the lesson.
And at the end we are a different persons now and maybe it may take a long time before this different persons reaches a point where we might feel peace, or if we ever will.
Prolaznik | Bio si legenda | September 2, 2013 |
tata | time passes day by day.... | November 2, 2012 |
"Your children are not your children. They are the sons and daughters of life's longing for itself. They come through you, but not from you. And though they are with you, yet they belong not to you. You may house their bodies, but not souls. You may strive to be like them, but seek not to make them like you. You are the bows from which your children as living arrows are sent forth. The Archer sees the mark upon the path of the infinite, and He bends you with His might that His arrows may go swift and far. Let your bending in the archer's hand be for gladness; for even as He loves the arrow that flies, so He loves also the bow that is stable." - Kahlil Gibran
Moj prijevod doslovice:
"Vaša djeca nisu vaša djeca. Oni su sinovi i kćeri životnih čežnji za samim sobom.
Oni dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ipak ne pripadaju vama.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i duše.
Možete nastojati biti poput njih, ali ne tražite da budu kao vi.
Vi ste lukovi iz kojih su vaša djeca kao žive strijele poslane naprijed.
Strijelac vidi znak na putu beskonačnog, i On vas savija svojom snagom da Njegove strijele mogu ići brzo i daleko.
Neka vaše savijanje u ruci Strijelca bude zadovoljstvo, jer kako On voli strelicu koji leti, tako On voli i luk koji je postojan".
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, oni imaju vlastite misli…
Katarina | Pismo Bogu..... | November 1, 2012 |
Katarina | Još uvijek si moje sve | October 19, 2012 |