Dragan Berislav Jović

             

                 

                   POSTOJE U NAMA NEKE NEPREVODIVE DUBINE,

            POSTOJE U NAMA NEKI OSECAJI NEPREVODIVI U RECI...

                                                            The tenth anniversary of graduation                       


                           

Petak,02.05.2014.

Na desetu obljetnicu mature tvoji prijatelji iz razreda su tebi donijeli  cvijeće,a nama nijeme suze ponosa, uz neopisivi osijećaj spoznaje da si dio i njihovog postojanja, da nisi zaboravljen, da te nose u srcu.To nam je velika utjeha, iako smo savršeno svijesni činjenice da u ovome našem postojanju sve ide dalje : vrijeme i život u jednom smjeru, a uspomene i sjećanja u drugom...Hvala vam...

                                                           

                                                 fotografija radnoga mjesta    26.03.2009g

I HAVE LOST A LIFE--NOT MY OWN, BUT IT  
WOULD HAVE BEEN EASIER TO HAVE LOST MY OWN LIFE
THAN TO HAVE LOST THE LIFE I LOVED MORE THAN MY OWN 
NO AMOUNT OF TIME...WILL EVER MAKE THE HEART... 
THE SAME...AGAIN

WWW.JASONHIGHET.COM 

Smrt dijeteta  (prijevod) 

Izgubio sam život - ne svoj vlastiti,
ali bi mi lakše bilo da sam izgubio vlastiti život,
nego što  sam  izgubio  ŽIVOT koji sam volio više od SVOGA !
Nikakvo vrijeme , ne može učiniti srce  ponovo ... istim

Nedavno sam gledao u nebo.Bilo je okićeno sa bezbroj zvijezda.Ugledavši  najblistaviju  treperavu  zvijezdu  pomislio sam, ona zvijezda gore  si  TI , gledaš nas bisernim očima i želiš da nas  zaogrneš  zvijezdanim  sjajem  i utješiš  za  svoj rođendan.
Nakon tvoga rođenja u dugoj gluhoj noći , bio sam tužan i sumnjičav prema životu i življenju, sa rastrganim osijećajima.U mislima sam razgovarao s našim Stvoriteljem. „O Bože naš dragi,upitao sam,  zašto si nam poslao  to  dijete bez desne šake? Kako će prolaziti  takav kroz život? Uzmi  ga sebi  pa  nam ga ponovo   vrati sa kompletnom  rukicom“. Nikada i nikome nisam pričao o ovom  razgovoru,  bez ijedne izgovorene riječi   sa našim Stvoriteljem u dugoj noći.... Ali tada nisam mogao ni zamisliti sve moguće i stvarne  načine kojima Ćeš ispuniti naš svijet s toliko životne  radosti i ljubavi  darujući  nam to dijete...Imati,voljeti,pa se onda ovako rastati, to je najveća tuga jednoga srca , a bol je cijena kojom plaćamo za ljubav !

 

 

Sine dragi , bez obzira na to ma  gdje bio,koliko blizu, ili koliko daleko,ja ću dragocijena sjećanja na tebe uvijek držati u sebi, u svom srcu. Imati te za sina meni znači više nego što ćeš ikada znati! Strastvenog u životu , skromnog u srcu , plemenitog u duši , voljeti ću te zauvijek i iza toga. Kažu da se  ljubav s one strane  svijeta ne može razdvojiti ,a smrt ne može ubiti ono što nikad ne umire.Nemoguće je zaboraviti nekoga, koji  je  našem srcu dao toliko za pamćenje. 

Dragane sine naš,sretan ti   28.  Rođendan!

Danas se obilježava četvrta godišnjica dana, kada su moje srce i duša izgubili mir.A  život je putovanje koje ne završava samo smrću, završava sa bolom u srcu, ne za mrtve, već za žive. Teško je pomiriti um i srce. I još uvijek, nakon toliko vremena moje srce ne može prihvatiti ono što moj um već odavno zna. Pokušavam pronaći i shvatiti smisao života u ovom svijetu i našeg postojanja na ovoj Zemlji,ali mi nemamo načina da ga pronađemo.Tužno je , jer život i vrijeme koračaju u jednom smjeru, a  sijećanja u drugom.A, bol ide zajedno sa sjećanjem, ali i zahvalnost radi sjećanja.Uspomene su sjećanja na jedno vrijeme koje živi zauvijek duboko u našem srcu.
Jednom davno, mi smo plakali tako jako da smo mislili da ćemo umrijeti. "Vrijeme" je učinilo da plačemo manje, ali plač nikada nije prestao. Teško je zaboraviti nekoga do koga vam je stalo, a pogotovo vlastitog dijeteta, kad je puno stvari koje vas podsjećaju na njega. Spomen njegovog imena, njegova slika, ili samo puke misli na njega donesu suze. Smrt nas je na neki način zarobila u naše "vrijeme" s našim djetetom.Mnogo puta sam se sjetio U NOĆI  DRAGANOVA ROĐENJA mog nijemoga razgovora sa našim Stvoriteljem,bez ijedne izgovorene riječi.  Bože naš, da li je to bio jedini način da pokažeš da si svemoguć , da budem ovako kažnjen „zbog  našega razgovora bez riječi“ odnosno moje sumnje u Tebe i da na teži način naučim lekciju : Imati, voljeti, pa se onda ovako bolno rastati, da  je to najveća tuga jednoga srca,a bol je cijena koju plaćamo za ljubav!
Tješim sebe spoznajom da svatko želi sreću, nitko ne želi boli. Ali također je  istina da se ne može  imati samo  svjetlost bez  sjene, ili duga bez bar malo kiše,ili.... Ponekad vam život baca zakrivljene kugle i tebe,mene, bilo koga može promašiti ili pogoditi .
Život je toliko nerazumljiv i ironičan ,ali ponekad bolno poučan, obavije nas tugom ,da spoznamo što je sreća. Na nesreću naučili smo opet na teži način da je ponekad život težak učitelj, jer nam prvo dade bolan ispit,a potom uslijedi lekcija.

I na kraju mi smo sada drugačije osobe i možda će proći mnogo vremena , ali sada kao osobe drugačijeg pristupa životu, prije nego dosegnemo osjećaj unutarnjeg mira , ili  da li će se to desiti ikad ?

Memories and  thinking over

Today marks the fourth anniversary of the day I lost a piece of my soul and heart. Life is a journey that doesn’t end in death only, it ends in heartache, not for the dead, but for the living.
 It’s difficult to conciliate the mind and heart. And still,after all this time my heart can’t accept what my mind since long knows. I am try to found and  understand a meaning of life in this world and ours being on this Earth, but we don’t have the means to find it.
It's hard, life and time moves in one direction,memory in another (W.Gibson).There is hurt along with the memory, but also thankfulness for the memory. A memory is a keepsake of time that lives forever deeply in the heart. Once upon a TIME, we cried so hard that we thought that we were going to die ourselves. TIME  has made us cry less; but, the crying is never over. It's hard to forget about someone you care about , especially own child ,when lots of things remind you of them. Death has robbed us of our TIME with our child. A mention of their name, an image of them, or just the mere thought of them brings tears.
The truth is, everybody wants happiness nobody wants pain. But also the truth is  we can’t hav a sunshine without a shadow, or a rainbow without a little rain... Sometimes life throws you curved balls and you either have to hit it or miss. Life is unexplainable so ironic to understand fully, but sometimes painful instructive,  it takes sadness to know what is happiness.Unfortunately we've learned, the hard way that sometimes life is a hard teacher because she gives the painful exam first, and then teaches the lesson.

And at the end we are a different persons now and maybe it may take a long time before this different persons reaches a point where we might feel peace, or if we ever will.

Slucajno sam naletio na ovu stranicu, znam te iz grada, nismo se druzili. Bili smo poznanici. Meni i sad cesto padnes na pamet, neki dan smo te u drustvu spominjali. Neznam sta da kazem, stvarno si bio poseban. Bog izgleda bira sebi drustvo.
Bog te cuvao i blagoslovio gdje god jesi.... 

                      

"Your children are not your children. They are the sons and daughters of life's longing for itself. They come through you, but not from you. And though they are with you, yet they belong not to you. You may house their bodies, but not souls. You may strive to be like them, but seek not to make them like you. You are the bows from which your children as living arrows are sent forth. The Archer sees the mark upon the path of the infinite, and He bends you with His might that His arrows may go swift and far. Let your bending in the archer's hand be for gladness; for even as He loves the arrow that flies, so He loves also the bow that is stable." - Kahlil Gibran 

Moj prijevod doslovice:
 

"Vaša djeca nisu vaša djeca. Oni su sinovi i kćeri životnih čežnji za samim sobom.
Oni dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ipak  ne pripadaju vama.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i duše.
Možete nastojati biti poput njih, ali ne tražite da budu kao vi.
Vi ste lukovi iz kojih su vaša djeca kao žive strijele  poslane naprijed.
Strijelac vidi znak na putu beskonačnog, i On vas savija svojom snagom da Njegove strijele mogu ići brzo i daleko.
Neka vaše savijanje u ruci Strijelca bude zadovoljstvo, jer kako  On voli strelicu koji leti, tako On voli i luk koji je postojan". 

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, oni imaju  vlastite misli…

Znaš dragi Bože tebi pišem ovo pismo, ovih par natipkanih riječi su večeras za tebe.....
Znaš dragi moj nije pravedno i nikada neće biti....znam da mi možeš odgovoriti da bi mi rekao da ti je hitno gore u raju bio potreban jedan prelijepi Anđeo....ali ovdje , na zemlji je isto bio i ostao potreban....
taj lijepi Anđeo, to božansko stvorenje...Bože znaš li samo kako je živjeti bez njega???
Znaš li kako je htjeti mu čuti glas a ne možeš, htjeti ga vidjeti, zagrliti, poljubiti a ne možeš....
Šta god da poželiš....ne može.....Boli....dragi Bože to jako boli....
Znam da bi mi sada rekao da možeš da sve ima svoje razloge i znam ja to....ali.....
I sam znaš da je nama ljudima teško te razloge razumijeti jer nam ta osoba toliko prokleto fali i nedostaje
da bi samo da je vidimo i život za nju dali.....Bože ja bi dala sve samo da ga još jednom vidim.....
Ako bi ja rekla da razumijem tvoje razloge da si ga uzeo sebi bi li i ti moje razumio da mi fali....
Znaš dragi Bože ponekad i to često sam ljubomorna na tebe....ljubomorna jer tvoj Rajski vrt
krase Anđeli koji meni ovdje nedostaju i koje volim više od života....oni su kod tebe
a ja moram čekati dan kada će mo se opet vidjeti i biti zajedno.....
Znaš ponekad sam i tužna i ljuta i sretna....tužna jer nije tu....ljuta jer je istrgnut iz cvijeta mladosti
a sretna jer znam da je uz tebe i jer znam da ga Ti dragi Bože čuvaš.....
Znaš dragi Bože...osjećam se prazno od kada njega nema....moj život nije više išaran onim lijepim bojama
...sve je samo sivo...kako voljeti nekoga drugog kad volim samo njega....kako poželjeti nekog drugog
kad želim samo njega.....kako živjeti dalje u ovom sivilu kad su sve lijepe boje otišle s njim.....
Ah dragi Bože ja znam da Ti sve znaš i da Ti Svemogući na sve imaš odgovore i objašnjenja....
Ja sam sretna jer si mi dao priliku u životu da upoznam Anđela tvog osobnog....
da upoznam i spoznam pravu ljubav da je osjetim i nikada ne zaboravim....Sretna sam jer si mi dao priliku
upoznati osobu koja je u sebi imala toliko dobrote i ljepote da to nije moguće opisati....da si mi poslao u život posebne ljude koje volim i za koje te molim da ih jako jako čuvaš....molim te.....
I opet kažem da znam da ti sve znaš i čuješ i vidiš....Ti koji si toliko boli podnio za nas....
Ali ja mali čovijek pokušavam naći odgovore na pitanja koja me muče svaki dan....i ja znam
da ti imaš razumijevanja za to....ali i znam da ću sve odgovore jednoga dana dobiti.....
Molim te Bože da mi čuvaš moje najmilije koji krase sada tvoj Rajski vrt.....
Reci im da ih volim i da mi jako nedostaju.....
I molim te Bože reci mom jedinom da ću ga vječno i cijelim srcem voljeti više nego život svoj......
Reci mu da mi nedostaje i da mi iz dana u dan sve više fali i da ga čuvam u srcu.....zauvijek....
I znaš Bože u trenutcima kada mi je najteže uvijek se sjetim priče "Otisci stopala" gdje Ti na kraju kažeš:
"U pjesku su samo otisci mojih stopala jer sam te nosio kada ti je bilo najteže" i za to ti hvala Bože
jer ovu snagu za daljnji život bez NJEGA mi samo TI Bože možeš dati....
ne samo meni nego i njegovim najmilijim i zato ti od srca zahvaljujem dragi Bože.....

Okano Volim Te.....nedostaješ sunce moje maleno.....

Okano....
svaki dan sam tu ali pobogu prsti su toliko teški da nešto napišem...
Jer što više vremena prolazi, ja manje mogu da prihvatim tu bolnu
činjenicu da te nema tu.....
Tvoj rođendan....Ovo je prvi put da nisam mogla ništa napisati...
Ali ne jer sam ga zaboravila...ne....nisam mogla jer sam ga slavila s Tobom...
Samo ti i ja....
E sunce moje koliko ti meni nedostaješ....svakim danom sve više....nema tih riječi
koje će ikada u ovome životu moći opisati koliko te volim....
Volim te manjeviše nego juče ali manje nego sutra....te riječi posvećene su Tebi dušo moja....
Čuvam te duboko u svome srcu ali nikada dovoljno duboko da te se ne sjetim svaki da...
Tu si samnom kad se probudim i kad idem spavati...Ti si tu....
Ne bojim se ničega u životu jer znam kud god krenem Ti ćeš me tamo čekati....
I sa osmijehom se radujem danu kada će mo opet biti zajedno.....
Volim te i voljet ću te vječno....
Znam da te riječi smiješno zvuče ali samo Bog dragi zna šta si Ti meni bio i ostao....
"Kreni dalje" su često riječi koje čujem ali nitko ne shvata da je bez tebe život stao.....Još uvijek ti se nadam i još uvijek te tražim svugdje i svukuda.....I još uvijek se nadam probuditi iz ovog dugog i nimalo lijepog sna....
Ljube....čuvaj jedno mjesto za mene na svome oblaku.....i molim te čuvaj svoje najmilije...

Volim te

Zauvijek tvoja Katarina