Página Principal Galeria Audio/Vídeo Velas Condolências Memórias História de vida Editar Página
Últimas Velas
 
Árvore GenealógicaLivro memorial
1359839 Criar Memorial
Bookmark and Share

 

button
 
Memórias
Katarina
 

Lasta

Ni ova godina nije puno donjela
osim nade da si još uvjek moj
svaki datum samo novi je broj

Ljudi i gradovi, ovo nebo i oblaci
ništa to bez tebe ne znači mi
samo vrjeme prolazi

Ako me krene sudbina
moja je želja jedina
da kao lasta odletim za njim
i da se ovdje više ne vratim

Ni ova godina nije bila bolja
ista lica, sve se vrti u krug
ja ko lasta čekam kartu za jug

Ljudi i gradovi, ovo nebo i oblaci
ništa to bez tebe ne znači mi
samo vrjeme prolazi
Katarina
 

Jedino moje,

evo vraćam se kući a kilometri tuge i bola su iza i ispred mene. Bože moj svaki sekund si u mojim mislima. Zatvorim oči i vidim te kako me gledaš, vidim tvoje prelijepo lice i kada pođem da te dodirnem nestaneš i onda opet shvatim da je to bio samo san....nažalost!!!!!!

Nema trena kada ne poželim da te nazovem ili da ti pošaljem poruku. Tvoj broj telefona čuvam i koliko puta uhvatim sebe kako tebi, svom Okanom želim da napišem....Volim Te.....

Bože moj zašto????? Zašto te nam je dragi Bog uzeo sebi??? Pa Bože moj toliko si nam potreban ovdje sa nama to se ne može riječima opisati, jedino ova oštra bol koja nas kida u komade priča svoju tužnu priču i govori koliko nam trebaš. Trebas svojim roditeljima, bratu, obitelji, prijateljima.......meni.....

Ti sva moja radost koju sam ikada imala, ti si stvarao osmijeh na mome licu samo kada bih pomislila na tebe....I tisuće kilometara odvojena od tebe sam samo molila Boga da mi te čuva i da vrijeme brzo prođe da se opet vidimo...ali nam nije bilo suđeno Okano moje....

Sjećanja na tebe su sve što imam i to mi nitko nikada uzeti ne može i neće. Jer tvoj lik, moja ljubav prema tebi i sjećanja na tebe, na nas, na vrijeme koje smo proveli zajedno su duboko urezana u mojoj duši koja plače za jednom velikom ne prežaljenom ljubavi, za tobom moje Okano. I to je jedino što me drži na životu, moja beskrajna ljubav prema tebi koju čuvam kao kap vode na dlanu da ti je poklonim kada opet jednoga lijepoga dana budemo zajedno. A do tada molim te samo mi daj mrvicu snage da barem nekako preživim ove bolne dane do našeg ponovnog susreta.

Volim te .......

Nedostaješ......

Katarina
 

Jedino moje,

nema riječi koje mogu išta na ovome svijetu da opišu jer na ovome svijetu ništa više nije važno jer tebe nema a toliko te želim ovdje kraj sebe......Ti sunce moje malo si sav moj svijet, a kako dalje bez tebe???? Pokušavam ali samo za tebe Okano....Samo za tebe ću da trpim i podnosim sve na ovome svijetu jer te volim!!!! Sve pobjede i poraze, svu sreću i nesreću, sve suze i smijeh....

Bože moj Okano kako nedostajes, Bože moj koliko mi fališ. Hodala sam gradom večeras i kiša koja je šibala po mome licu sakrivala je suze koje su tekle. Ponekad kao večeras mi fali riječi da išta kažem.

Ali moje srce priča sa tobom svake sekunde. Voljela bih leći i probuditi se s tobom, kraj tebe u nekom drugom svijetu.....Bože moj samo kada bih mogla vrijeme vratiti unatrag....samo kada bih mogla promijeniti sve....ali nažalost nije u mojim rukama. U mojim rukama je da tebe vječno nosim u svome srcu, u mojim rukama je da nikada ne dozvolim da padneš u ikakav zaborav, u mojim rukama je da živim za tebe, da posjećujem tvoj vječni dom, da molim za tebe i tvoju obitelj da im Bog dragi snage podari u ovome preteškom bolu. U mojim rukama je da te VOLIM!!!!

Ah Okano moje da si barem tu...znam da si ti sa nama svake sekunde...ali mislim da si tu da te vidimo, čujemo i radujemo i smijemo se s tobom. Da pogledam u najljepše oči moje ljubavi.....i da ti kažem da si moje SVE!!!! Okano ako ne mogu da imam tebe na svojoj strani onda ne želim nikoga drugoga u svome životu.

Molim te Okano čuvaj svoju prekrasnu obitelj, podari im snage da mogu podnijeti svu bol kaoja je ostala za tobom. Podari im snage za sve što žele, misle, rade bude sa Božijom pomoći i čuvaj ih. Znam ja da si ti sa njima ali te ja isto molim da ih ti čuvaš........

Volim te Okano, zauvijek tvoja

Katarina

Katarina
 

Okano moje,

dani prolaze ali bolanikada. Duboko je urezana u mome srcu i mojoj duši.

Bože moj još 8 dana i navršava se 4 mjeseca kako si otišao..... još uvijek je to za mene bolno...nerazumljivo...neshvatljivo....još uvijek vjerujem da sanjam ružni san iz kojeg ćeš me ti jedino moje probuditi...Bože moj šta bih sve za to dala......

Gledam naše slike i sjećam se kako nam je lijepo bilo dok je ovaj svijet bio još u redu.....Sjećam se svakog trena, svake sitnice jednostavno svega i to mi niko nikada neće moći uzeti. Okano ne prođe ni jedna minuta da ne pomislim na tebe. Volim te i voljeti ću te vječno vjeruj mi jedino moje.

Dok su se svi radovali Novoj Godini ja sam stajala sa suzama u očima i pričala sa tobom i molila sam Boga da me možeš čuti da znaš koliko mi nedostaješ.... svaki dan više.

Okano moje ovaj život je tako težak bez tebe, ja molim Boga da mi ga oduzme i odvede me tebi. Da te opet mogu vidjeti, zagrliti i da opet budemo zajedno. I da me više nikada ne razdvoji od tebe.... Ja opet kažem da te čekam i da ću te čekati svaki dan. Jer znam da moje čekanje nije niti će biti uzaludno. Ja znam da će mo opet biti zajedno jednoga lijepoga dana ali se samo nadam da me dragi Bog neće dugo ostaviti bez tebe na ovoj zemlji.

Svaki novi dan je poraz jer sam ga doživjela, svako novo  jutro je veća borba nego prošlog i svaka noć je teža od onih koje su prošle.

Volim te Okano i vječno ću te voljeti. Jer ti si moje sunce, moja radost i moja sreća. I jedino za tebe vrijedi živjeti i nositi ovaj teški križ

Znaš Okano kada me ljudi pitaju kako sam ja im kažem da sam dobro i da život mora dalje da ide, tada ih svjesno lažem u oči......Jer jedino Bog dragi zna kako mi je teško i koliko mi nedostaješ i da više nemam snage ni za što. Samo Bog dragi zna da ja živim samo za tebe ljubavi, samo za tebe i nikoga više!!!!

Volim te Okano i nedostaješ ljubavi

Zauvijek tvoja Katarina

Katarina
 

                                                             Bez tebe

Pogledam u tebe
sve mi miriše na kraj
led s tvojih hladnih ruku
na koži osjećam

Nije mi žao, ja u sebi ponavljam
zastava bjela za bol što osjećam
ne znam, ne mogu više ni da se pretvaram
niz obraze kapi odlaze
ne gledaj me trag od soli još me boli


Ne želim mir, ne želim nadu bez tebe
ni sretan kraj, ni svjet u zlatu bez tebe
neću da dišem da se budim bez tebe ja
u moru pelina

Ne želim lijek, ne želim nadu bez tebe
i miran san, ni svjet u zlatu bez tebe
neću da dišem da se budim bez tebe ja
u moru pelina

Nestaje tlo tu pod mojim nogama
ali ipak stojim moja zadnja odbrana
dok cjeo svjet s tobom nestaje
ne gledaj me trag od soli još boli me.
Katarina
 

Nemoj stajati nad mojim grobom i plakati

Jer ja nisam tu, ja nisam zaspao.

Ja sam u tisuće vjetrova koji pušu

Ja sam tihi i lagani snijeg koji lebdi

Ja sam nježna kiša koja pada

Ja sam u jutarnjoj tišini

Ja sam u proljetnoj rosi

Ja sam u prekrasnoj brzini kada ptice lete u krug

Ja sam zvjezdani sjaj u noći

Ja sam mjesečeva svjetlost koja te obasjava

Ja sam u svakom lijepom cvijetu

Ja sam u tihoj sobi

Ja sam ptice koje pjevaju

Ja sam u svakoj lijepoj misli u svakoj lijepoj stvari

Zato nemoj stajati nad mojim grobom i plakati

Jer ja nisam tu, ja nisam zaspao

Ja sam sa tobom tu....

Zauvijek....

Katarina
 

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko nebude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
čekaj me i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka,
čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kad ti kažu kako je vrjeme
da zaboraviš, i da te nade lažu, nek povjeruju i sin i mati da više ne postoje, neka se tako umore čekati i svi drugovi moji i gorko vino za moju dušu nek piju
kod ognjišta, čekaj i nemoj sjesti s njima, nemoj piti ništa...

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće,

nek rekne tko me čekao nije,taj je imao sreće.

Tko čekati ne zna,taj neće shvatiti niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat će mo kako preživjeh vatru kletu ,naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu!!!

Ja ču vječno čekati!!!!!

Katarina
 

Okano moje Sretan Bozic.....

Ti ga sada slavis sa drugim Andelima gore u nebu dok mi ovdje sami sa tugom i suzama ne mozemo da se radujemo i da slavimo jer tebe nema sa nama. Teski su ovo dani sreco moja mala...ni malo tezi od ostalih. E Boze moj da mi je vratiti vrijeme unatrag...i da nije bilo sto jeste znam sigurno da bi ga skupa slavili kao sto smo i planirali....Ali ja ipak znam i osjetim da si ti sa nama..osjecam tvoju ljubav i toplinu koju si samo ti zracio i onda znam da si tu....

Znas Okano jos uvijek cuvam tvoje poruke i tvoje mails ali nemam snage da ih procitam. Pokusavam svaki dan barem jednom ali ne mogu jer previse boli... ali znam u svakoj sta si mi napisao....

Juce u crkvi gledam sretne i radosne obitelji a ja sam se borila sa suzama. jer znam da su svi poslije otisli kucama da proslave Bozic sa svojom obitelji sa najmilijima, a tvoji najmiliji su otisli kuci u suzama..... ja sam otisla sama ali sa tobom i neopisivoj ljubavi prema tebi u mome srcu.  

Svaki dan je borba Okano ali za tebe podnosim i pobjedujem svaku borbu koja me ceka svaki novi dan. Samo za tebe.....

Spavaj mi mirno Andele moj i cekaj me jer ja cu sigurno doci, samo me cekaj.....

Volim te neopisivo....

Zauvijek tvoja
Katarina

Katarina
 

Moje Okano,

evo dani nekako jadno prolaze, ja sjedim sama, svako veče....dok mi suze klize niz obraze gledam tvoje,naše slike i sjećam se dana kada smo bili TI i JA!!!!  Dok se srce slama svaki dan na milion komada od bola jer te više nema ipak očekujem svake sekunde da ćeš mi se javiti i reći mi da je sve ovo bio samo jako ružan san......

I kada se ponekad zagledam u sebe u ogledalu ne prepoznajem osobu koja mi stoji sa druge strane, jer bez tebe to više nisam ja, ona stara sretna, nasmijana....Jer sa tobom sam saznala šta znači biti sretan i voljeti cijelim srcem. Sa tobom sam saznala kako je lijepo buditi se sa osmijehom na usnama znajući da postojiš, da si tu, da ćeš mi se javiti, da će mo se čuti......Ali toga više nema......

Okano, Božić dolazi a ja bih najradije pobjegla negdje gdje me nitko ne zna.Znaš li koliko sam se radovala sa tobom Božiću i da smo planirali da ga provedem dole.....Čak sam već i znala koji poklon ću da ti kupim.....I sada još čujem tvoj glas i znam već šta bi mi odgovorio na to......

Niti jedno jutro nemam volje otvoriti oči, ustati i onda ipak kad ustanem se upitam odakle mi ta sva snaga kada se osjećam tako nemoćno.......Živim a i kao da ne živim, dani prolaze a ja i ne primjećujem, smijem se a ne osjećam toplinu na mome licu. Pred drugima sam ona jaka snažna ali samo dragi Bog zna kako je u meni i kako se osjećam kada svoja vrata za sobom zatvorim i ostanem sama u svoja četri zida.........

Pokušavam Okano, pokušavam da budem jaka jer znam da ti ne bi volio da me vidiš ovakvu ali ne mogu Okano, ne mogu i nemam snage.....Kako i za koga da budem jaka???? Kako Bože moj dragi reci mi???? Kako biti jak kada izgubiš jedino svoje??? Kako shvatiti da ćeš ostatak svoga života provesti u sjećanjima, gledajući slike dok suze biraju svoj put, kako prihvatiti sudbinu i istinu kada si ostao svoje ljubavi željan koja je prerano otišla? Kako se cijelim srcem radovati kada je ono puklo na komade? Kako birati i ići svoj put kada nema onoga kojeg želim da me na tome putu prati i da bude uz mene????

I opet isto....milion pitanja li nigdje odgovora......

Dani nažalost prolaze bez tebe a ja molim Boga samo da se svijet prestane oktetati, molim ga da se zaustavi, ali neće.....

Svaki dan sam slabija, tužnija i svaki dan sve više boli. Imam osjećaj kao da ću poludjeti od ove boli koja duši i ubija....... Ja živim samo jer Bog tako želi, ali vjeruj mi da to nije moja odluka.......

Prije sam uvijek govorila nitko nije mene i mojih suza vrijedan dok ti nisi ušao u život moj.....TI Okano si SVEGA vrijedan, samo TI i nitko drugi....Za tebe vrijedi život dati a i sam Bog samo zna da je onda trebalo ja bih to učinila samo da je bilo ikako moguće.....Ali nažalost nije.....

Sve je to u Božijim rukama i on za sve ima svoj plan i kako i zašto. I ja znam da će mo mi koji smo u bolu i tuzi za tobom ostali ovdje, duša zavijenih u crno i sa nevjericom u očima, to sve shvatiti kada se jednoga lijepoga dana opet sretnemo, ali Okano moje  treba taj dan doživjeti. Treba preživjeti dane bez tebe, a to je nemoguće..... I ja se samo iskreno nadam da neću morati dugo čekati.....

E moje Okano kada bi ti samo znao šta bih sve za to dala samo da te zagrlim......Noćima budna zamišljam da si tu pored mene, da me zagrliš, da se zajedno smijemo, ili više ti jer si opet uspio da me zezneš :) da ti čujem glas, da te vidim i da te osjetim.....ali to su samo želje i snovi jedino moje najslađe......

Živote moj sa najlljepšim okama ovoga svijeta!!! Kada pogledam u nebo i vidim onu najsvijetliju zvijezdu znam da su to tvoje oči koje čak i sa neba sjaje i gledaju na nas....

Okano moje toliko sam zahvalna da sam imala tu veliku čast biti dio tvoga života, hvala ti što si me učinio najsretnijom osobom na ovome svijetu i nije važno koliko je trajalo važno je da je se dogodila ta sreća, i ako bih ja dala sve na svijetu da je još dugo, dugo, dugo potrajala....Hvala što sam sa tobom osjetila šta znači voljeti srcem i dušom...jednostavno HVALA TI ZA SVE!!!!!!!

Molim Boga svako veče da mi te čuva, da ti podari mir nebeski i ako znam da si ti sada među njegovim Anđelima, jer Bog svoje Anđele uzima opet sebi kada mu trebaju ali i ovdje ima osoba koje te trebaju više nego zemlja sunce, ptice let, more vodu jednostavno više od svega na svijetu!!! I opet kažem sve je to u njegovim rukama, u Božijim rukama.

Okano ja možda ne znam puno u životu ali jedno znam da te volim i da ću te voljeti cijelim srcem i cijelom dušom svojom, samo tebe i nikoga više. Jer prave ljubavi se dogode samo jednom. I ako me itko ikada bude pitao tko je moja najveća, jedina, prva, prava i ona istinska ljubav ja ću bez ijedne sekunde razmišljanja reći tvoje ime!!!! Samo tvoje ime će uvijek biti na mojim usnama!

Okano molim te čuvaj svoje najmilije, molim te daj im snage da dane koje moraju živjeti bez tebe prežive i ako je to kao što sam već milion puta rekla "nemoguće", ali ja znam da ih ti čuvaš i paziš na njih........a za mene molim te samo sačuvaj jedno malo mjesto na svome oblaku.....

Volim te , zauvijek samo tvoja

Katarina

 

 

Katarina
 

Okano moje,

danas na moj rođendan je tačno 100 dana kako si nas ostavio i otišao u neki bolji svijet a mi ostali u suzama i u bolu za tobom. Za jednim čovjekom čiji osmijeh je liječio, čiji zagrljaji su grijali i koji je bio i ostao nešto posebno, nešto što se samo jednom u životu sretne i ima.

I ako znam da te nema ja još uvijek svaki tren očekujem da ćeš mi se javiti i zaželjeti mi sve najbolje sa tvojim riječima kako si ti to najbolje znao i nasmijati me ali sada samo suze teku. Svi mi žele da se sve moje želje ostvare ali moja najveća želja da mi se vratiš, da te zagrlim, poljubim se nikada neće ostvariti a drugih želja ni nemam moje maleno.

Al' dođu mi dani kad u zraku ipak te osjetim na čas, i svaku veče tiho plačem što život mi prolazi bez nas Okano moje. Jedan svijet je pukao na svijeta dva.......

Samo Bog dragi zna Okano moje koliko te Volim i koliko mi nedostaješ srećo moja jedina.

Ovaj život nije vrijedan života bez tebe ali ja ipak znam da me ti gledaš i da si tu zato moram biti jaka za tebe i živjeti za tebe moje Okano i ako je to za mene nemoguće ali za tebe ću učiniti sve!!!!

Bože moj kako mi nedostaješ!!!!!!

Ja ću te zauvijek voljeti, zauvijek moje malo Okano.

Samo tvoja Katarina

 

Total Memórias: 135
Páginas:: 14  « 8 9 10 11 12 13 14 »
Partilhe suas lembranças
  • Sign in or Register