Dragan Berislav Jović

Dragane Okano moje,

nedostaješ...Bože dragi kako dalje bez tebe???

Danas na ovaj datum kojeg bih najradije izbrisala da ne postoji se navršavaju 4 puna mjeseca kako nas je napustio sin, brat, prijatelj,moja ljubav....4 mjeseca boli i tuge za tobom. Napustio nas je naš Anđeo. Čovjek sa srcem i dušom, sa osmijehom i uvijek toplom riječi na usnama. Takav kao što si ti  Okano nitko više neće biti. Ti si nešto posebno i nama veliki dar od Boga. Svjesno ne govorim da si "bio" jer dok je nas, onih koji te bezuvjetno i cijelim srcem vole vječno ćeš živjeti.Svake sekunde si u mojim mislima i nikada neću dopustiti da tvoj lik u mome sjećanju pokrije veo zaborava. Jer ako iskreno volimo nikada ne zaboravljamo.....

Za mene si još uvijek tu, čujem tvoj glas, tvoj osmijeh, osjetim tvoj miris....i znam da si tu. Četri bolna mjeseca pokušavam da shvatim šta se dogodilo i zašto???? Osjećam da ludim od slinih pitanja na koje ne dobijam odgovor. Znam da ću jednoga dana na sva moja pitanja dobiti odgovore ali Okano ja ne mogu i neću da čekam toliko. Ali opet sebi govorim da ne bih skroz poludila da je Bog dragi tako htio i da protiv toga ne možemo.

Zaustavljen u koraku i snu. Otet iz cvijeta mladosti i sreće. Uzet u početku svoga života....

Boli Okano svaki dan bez tebe je patnja i borba koja mi svaki dan teže pada. Od kada si otišao za mene više ništa nije isto i ni u čemu ne vidim više ikakav smisao. Sa tobom je Okano moje sve bilo ljepše, toplije, radosnije, sretnije. Svijet je slomljen u tisuće djelova i stoji, ne pomijera se.....

Sunce ne grije više kao prije, jutra su sve teža i molim Boga da nikada više za mene ne svanu, noći su sve tužnije i molim se dragom Bogu da te čuva, da ti kaže da te volim i da me što prije tebi dovede.

Volim Te Okano kao nikoga na ovome svijetu. Ti si prvi i zadnji čovjek, sa mojim tatom, kojeg sam cijelim srcem i dušom voljela i volim. Ti si bio i ostao moja prva iskrena ljubav. I iako tebe više na ovoj zemlji nema ja te još uvijek Volim i moja ljubav prema tebi je svaki dan veća. Jer sve i da hoću ne mogu prestati da te volim a i ne želim da moja ljubav ikada prestane jer samo ti Okano si vrijedan moje ljubavi i nitko više.

Dragane, ja polako gubim snagu za ovaj život. Jer nesmijem ni pomisliti na neku budućnost jer za mene nema budućnosti bez tebe. Ja sam u tebi i s tobom vidjela budućnost a i na našem zadnjem susretu si mi rekao da i ti misliš isto kao i ja....Bože moj kada se samo sjetim koliko planova smo imali a sada ja živim sama bez ikakvog plana bez ikakve nade za neku bolju budućnost jer znam i to dobro znam da bilo kakva budućnost dođe nikada više neću biti sretna kao što sam sa tobom bila. Ali za tebe i radi tebe sam bila i ostat ću spremna podnijeti sve u životu. Samo molim Boga da ne traje predugo.....

Jedva čekam da se vratim Okano da ti budem bliže, da mogu otići tamo gdje moj Anđeo spava i da se mogu tu pomoliti i upaliti svijeću za tebe. Jeste da to svaki dan radim ovdje ali to nije isto Okano....to nije isto ljubavi moja.......

Jedino što me tješi je da znam da ću te ponovo vidjeti da će mo se ponovo sresti i reći ću ti iskreno da se radujem tom danu.....

Počivaj u miru Božijem najljepši Anđele, neka te Bog dragi čuva i tvoje najmilije i molim te kao i svaku veče da svojim najmilijima podariš snage da mogu podnijeti svu ovu bol i tugu, da imaju snage nositi njihov preteški križ i da im daš snage živjeti sa teškom sudbinom koja je srušila njihove živote onoga dana kada si otišao. A za sebe te molim samo da mi vjeruješ kada ti kažem da te Volim i da si moje sve. I molim te da mi oprostiš jednu stvar a to je da nisam toga dana bila na tvome ispraćaju u vječni dom. To ja sebi nikada oprostiti neću ali tebe molim da mi oprostiš.

Spavaj mi mirno Anđele moj, moja zvjezdo sjajna koja krasi nebo i dom Božiji.

Volim te zauvijek tvoja

Katarina

Lasta

Jedino moje,

evo vraćam se kući a kilometri tuge i bola su iza i ispred mene. Bože moj svaki sekund si u mojim mislima. Zatvorim oči i vidim te kako me gledaš, vidim tvoje prelijepo lice i kada pođem da te dodirnem nestaneš i onda opet shvatim da je to bio samo san....nažalost!!!!!!

Nema trena kada ne poželim da te nazovem ili da ti pošaljem poruku. Tvoj broj telefona čuvam i koliko puta uhvatim sebe kako tebi, svom Okanom želim da napišem....Volim Te.....

Bože moj zašto????? Zašto te nam je dragi Bog uzeo sebi??? Pa Bože moj toliko si nam potreban ovdje sa nama to se ne može riječima opisati, jedino ova oštra bol koja nas kida u komade priča svoju tužnu priču i govori koliko nam trebaš. Trebas svojim roditeljima, bratu, obitelji, prijateljima.......meni.....

Ti sva moja radost koju sam ikada imala, ti si stvarao osmijeh na mome licu samo kada bih pomislila na tebe....I tisuće kilometara odvojena od tebe sam samo molila Boga da mi te čuva i da vrijeme brzo prođe da se opet vidimo...ali nam nije bilo suđeno Okano moje....

Sjećanja na tebe su sve što imam i to mi nitko nikada uzeti ne može i neće. Jer tvoj lik, moja ljubav prema tebi i sjećanja na tebe, na nas, na vrijeme koje smo proveli zajedno su duboko urezana u mojoj duši koja plače za jednom velikom ne prežaljenom ljubavi, za tobom moje Okano. I to je jedino što me drži na životu, moja beskrajna ljubav prema tebi koju čuvam kao kap vode na dlanu da ti je poklonim kada opet jednoga lijepoga dana budemo zajedno. A do tada molim te samo mi daj mrvicu snage da barem nekako preživim ove bolne dane do našeg ponovnog susreta.

Volim te .......

Nedostaješ......

Jedino moje,

nema riječi koje mogu išta na ovome svijetu da opišu jer na ovome svijetu ništa više nije važno jer tebe nema a toliko te želim ovdje kraj sebe......Ti sunce moje malo si sav moj svijet, a kako dalje bez tebe???? Pokušavam ali samo za tebe Okano....Samo za tebe ću da trpim i podnosim sve na ovome svijetu jer te volim!!!! Sve pobjede i poraze, svu sreću i nesreću, sve suze i smijeh....

Bože moj Okano kako nedostajes, Bože moj koliko mi fališ. Hodala sam gradom večeras i kiša koja je šibala po mome licu sakrivala je suze koje su tekle. Ponekad kao večeras mi fali riječi da išta kažem.

Ali moje srce priča sa tobom svake sekunde. Voljela bih leći i probuditi se s tobom, kraj tebe u nekom drugom svijetu.....Bože moj samo kada bih mogla vrijeme vratiti unatrag....samo kada bih mogla promijeniti sve....ali nažalost nije u mojim rukama. U mojim rukama je da tebe vječno nosim u svome srcu, u mojim rukama je da nikada ne dozvolim da padneš u ikakav zaborav, u mojim rukama je da živim za tebe, da posjećujem tvoj vječni dom, da molim za tebe i tvoju obitelj da im Bog dragi snage podari u ovome preteškom bolu. U mojim rukama je da te VOLIM!!!!

Ah Okano moje da si barem tu...znam da si ti sa nama svake sekunde...ali mislim da si tu da te vidimo, čujemo i radujemo i smijemo se s tobom. Da pogledam u najljepše oči moje ljubavi.....i da ti kažem da si moje SVE!!!! Okano ako ne mogu da imam tebe na svojoj strani onda ne želim nikoga drugoga u svome životu.

Molim te Okano čuvaj svoju prekrasnu obitelj, podari im snage da mogu podnijeti svu bol kaoja je ostala za tobom. Podari im snage za sve što žele, misle, rade bude sa Božijom pomoći i čuvaj ih. Znam ja da si ti sa njima ali te ja isto molim da ih ti čuvaš........

Volim te Okano, zauvijek tvoja

Katarina

Okano moje,

dani prolaze ali bolanikada. Duboko je urezana u mome srcu i mojoj duši.

Bože moj još 8 dana i navršava se 4 mjeseca kako si otišao..... još uvijek je to za mene bolno...nerazumljivo...neshvatljivo....još uvijek vjerujem da sanjam ružni san iz kojeg ćeš me ti jedino moje probuditi...Bože moj šta bih sve za to dala......

Gledam naše slike i sjećam se kako nam je lijepo bilo dok je ovaj svijet bio još u redu.....Sjećam se svakog trena, svake sitnice jednostavno svega i to mi niko nikada neće moći uzeti. Okano ne prođe ni jedna minuta da ne pomislim na tebe. Volim te i voljeti ću te vječno vjeruj mi jedino moje.

Dok su se svi radovali Novoj Godini ja sam stajala sa suzama u očima i pričala sa tobom i molila sam Boga da me možeš čuti da znaš koliko mi nedostaješ.... svaki dan više.

Okano moje ovaj život je tako težak bez tebe, ja molim Boga da mi ga oduzme i odvede me tebi. Da te opet mogu vidjeti, zagrliti i da opet budemo zajedno. I da me više nikada ne razdvoji od tebe.... Ja opet kažem da te čekam i da ću te čekati svaki dan. Jer znam da moje čekanje nije niti će biti uzaludno. Ja znam da će mo opet biti zajedno jednoga lijepoga dana ali se samo nadam da me dragi Bog neće dugo ostaviti bez tebe na ovoj zemlji.

Svaki novi dan je poraz jer sam ga doživjela, svako novo  jutro je veća borba nego prošlog i svaka noć je teža od onih koje su prošle.

Volim te Okano i vječno ću te voljeti. Jer ti si moje sunce, moja radost i moja sreća. I jedino za tebe vrijedi živjeti i nositi ovaj teški križ

Znaš Okano kada me ljudi pitaju kako sam ja im kažem da sam dobro i da život mora dalje da ide, tada ih svjesno lažem u oči......Jer jedino Bog dragi zna kako mi je teško i koliko mi nedostaješ i da više nemam snage ni za što. Samo Bog dragi zna da ja živim samo za tebe ljubavi, samo za tebe i nikoga više!!!!

Volim te Okano i nedostaješ ljubavi

Zauvijek tvoja Katarina

                                                             Bez tebe

Nemoj stajati nad mojim grobom i plakati

Jer ja nisam tu, ja nisam zaspao.

Ja sam u tisuće vjetrova koji pušu

Ja sam tihi i lagani snijeg koji lebdi

Ja sam nježna kiša koja pada

Ja sam u jutarnjoj tišini

Ja sam u proljetnoj rosi

Ja sam u prekrasnoj brzini kada ptice lete u krug

Ja sam zvjezdani sjaj u noći

Ja sam mjesečeva svjetlost koja te obasjava

Ja sam u svakom lijepom cvijetu

Ja sam u tihoj sobi

Ja sam ptice koje pjevaju

Ja sam u svakoj lijepoj misli u svakoj lijepoj stvari

Zato nemoj stajati nad mojim grobom i plakati

Jer ja nisam tu, ja nisam zaspao

Ja sam sa tobom tu....

Zauvijek....

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko nebude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
čekaj me i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka,
čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kad ti kažu kako je vrjeme
da zaboraviš, i da te nade lažu, nek povjeruju i sin i mati da više ne postoje, neka se tako umore čekati i svi drugovi moji i gorko vino za moju dušu nek piju
kod ognjišta, čekaj i nemoj sjesti s njima, nemoj piti ništa...

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće,

nek rekne tko me čekao nije,taj je imao sreće.

Tko čekati ne zna,taj neće shvatiti niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat će mo kako preživjeh vatru kletu ,naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu!!!

Ja ču vječno čekati!!!!!

Okano moje Sretan Bozic.....

Ti ga sada slavis sa drugim Andelima gore u nebu dok mi ovdje sami sa tugom i suzama ne mozemo da se radujemo i da slavimo jer tebe nema sa nama. Teski su ovo dani sreco moja mala...ni malo tezi od ostalih. E Boze moj da mi je vratiti vrijeme unatrag...i da nije bilo sto jeste znam sigurno da bi ga skupa slavili kao sto smo i planirali....Ali ja ipak znam i osjetim da si ti sa nama..osjecam tvoju ljubav i toplinu koju si samo ti zracio i onda znam da si tu....

Znas Okano jos uvijek cuvam tvoje poruke i tvoje mails ali nemam snage da ih procitam. Pokusavam svaki dan barem jednom ali ne mogu jer previse boli... ali znam u svakoj sta si mi napisao....

Juce u crkvi gledam sretne i radosne obitelji a ja sam se borila sa suzama. jer znam da su svi poslije otisli kucama da proslave Bozic sa svojom obitelji sa najmilijima, a tvoji najmiliji su otisli kuci u suzama..... ja sam otisla sama ali sa tobom i neopisivoj ljubavi prema tebi u mome srcu.  

Svaki dan je borba Okano ali za tebe podnosim i pobjedujem svaku borbu koja me ceka svaki novi dan. Samo za tebe.....

Spavaj mi mirno Andele moj i cekaj me jer ja cu sigurno doci, samo me cekaj.....

Volim te neopisivo....

Zauvijek tvoja
Katarina