Página Principal Galeria Audio/Vídeo Velas Condolências Memórias História de vida Editar Página
Últimas Velas
 
Árvore GenealógicaLivro memorial
1452732 Criar Memorial
Bookmark and Share

 

button
 
Memórias
Katarina
 
VRIJEME UNAZAD

Kada bih vrijeme
unazad mogla vratiti
poželjela bih da te ponovo
vidim i snažno zagrlim
Da ti kažem da te volim
i da te nikada neću ostaviti.

Ali tebe mi nema
i vrijeme nažalost ne mogu vratiti
ali ću zauvijek jedino moje
tebe i naše uspomene pamtiti.

Nisam znala da te čuvam
oprosti mi i kajem se
sad si negdje
daleko od mene.

Uskoro se puni

osam mjeseci kako mi te nema
kako mi ne govoriš
da sam tvoja malena

Potreban si mi kao zrak
koji dišem
i bez tebe život
nije život više.

Nisam znala da te čuvam

oprosti mi i kajem se
sad si negdje
daleko od mene.

Nisam znala da te čuvam
oprosti mi molim te
i ako sad si negdje
daleko od mene
ja još uvijek kao prvog dana

Volim Te!!!


Katarina
 
Okano moje,

sa svakim novim danom vidim da si ti jedino moje koje nikada nece biti prezaljeno jer mi svake sekunde moga zivota falis neopisivo. Moram ti priznati da ima boljih i gorih dana ali smisao onoga svega sto sam imala ili vidjela u tebi, nama je otislo sa tobom. Boli Okano, boli jos uvijek kao i prve sekunde bez tebe i ova bol nikada nece prestati osjecam samo da je svaki dan ta bol sve veca i da ima momenata kada mi zraka nestane.....Da mogu barem na tvoje mjesto ja to je misao u mojoj glavi od prve sekunde bez tebe....Ima puno dana kada mi jednostavno fale rijeci reci bilo sta i onda u mojoj glavi odvijam fim od pocetka do kraja i opet i opet  i onda sebi kazem "ne nije moguce Dragan nas nije napustio on je tu sa nama" ali kao i uvijek je realitet ono sto me spusti na pod. I ako sam u jednu stvar u zivotu sigurna to je da si tu sa nama i da nas nisi niti ces nas ikada napustiti. Iako te fizicki ne osjecam, ocima ne vidim ali ja znam da si tu jer te duboko u svome srcu cujem, vidim i osjetim. Znam da si tu sa nama u svim trenutcima.
Moj najljepsi Andele neka svijetlost svake svijece koja gori za tebe i svako sjecanje na tebe osvijetli tvoj vjecni dom, neka nama kada dode vrijeme ta svijetlost obasja put do tebe jer znam da ce mo se opet vidjeti jedino moje i vjeruj mi da ja za taj dan zivim.
Okano nosim te duboko u svome srcu i cuvat cu te vjecno u njemu.
Volim te zauvijek.........
Katarina
 

Jedino moje,

 

dani prolaze ali bol ostaje i svaki dan mi se čini da je veća i da je svaki dan koji prođe bez tebe kao i da ne živim. Samo me ova tupa bol koju osjećam u grudima svaki tren podsjeti da sam živa.

Ljudi me gledaju i govore svaka čast kako si jaka, ali nitko moje Okano ne zna bolnu istinu da sam slabija nego što itko misli o meni ali ne želim da im pokažem, kao da se sakrivam iza toga svega i uhvatim sebe da tada sebi govorim da si još tu, da me da nas nisi napustio. Ali moja četri zida znaju cijelu istinu o meni, tebi, nama......

Nedostaješ Okano to se riječima ne može opisati........

Svaki dan te čekam i vjeruj mi da ću te vječno čekati......

Ti si sve vrijedno što imam i što sam ikada imala .........

Volim te i voljet ću te vječno jedino moje.....

Zauvijek tvoja......

Katarina
 

12.09.2009 - 12.03.2010

Šest punih mjeseci od kada je otišao sin, brat, prijatelj.....moja ljubav jedina...... I ako dani prolaze mi smo  još uvijek u dubokoj boli i nevjerici da si nas napustio, i ta bol i nevjerica će nas pratiti kroz cijeli život. Život bez tebe.... Ali mi se ne možemo naviknuti na život bez tebe, jer naše živote si ti činio sretnim i potpunim ......

Ali nas tješi vjera u Boga i da će mo se opet sresti......

Počivaj u miru Anđele......

 

Katarina
 
Katarina
 
Jedino moje..... Nema rijeci koje mogu opisati ovu pustu bol za tobom.....Sve receno je suvisno jer samo tisina opisuje tugu i bol koju osjecam od kada si otisao....Nema sekunde kada ne pomislim na tebe, nosim te u svome srcu, u svojoj dusi, vjecno.....Znas ponekad zamisljam da si jos tu i onda se uhvatim kako zelim da te nazovem da ti ispricam sve sto se dogada i onda u jednom trenutku zastanem svijet se prestane okretati, najveca buka postane tisina i tada pocinjem da shvatam da si otisao.....A ja bih sve dala da si jos tu.....I ako nisi samnom tu ti si i uvijek ces biti dio mog zivota...i to onaj najljepsi koji sam ikada imala i koji cu ikada imati..... Volim te Okano.... Zauvijek tvoja Katarina
Katarina
 

 

 

 

Ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
zašto srce noćas boli
zašto zbog tebe mre
ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
sklopit ću oči i za te molit
prerano si otišao i ostavio nas u boli, sve....

Ti si otišao, dušo, a srce nije stina
ti si otišao, dušo, i boli me daljina
zaboravit neću milovanja tvoja
hvala ti za sreću, hvala, dušo moja....

Ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
samo tebe srce voli
samo zbog tebe mre
ne pitaj me razlog tuzi, ne pitaj me
nema utjehe u ovoj boli
jer tebe nema kraj mene.......

 

Volim te zvijezdo moja sjajna, najljepša na cijelom nebu. Volim te i nedostaješ mi.....

Svaka riječ je suvišna jer ovu bol ništa opisati ne može.

Počivaj u miru moj lijepi Anđele.....

 



 

Katarina
 

Jedino moje........

 

160 dana je prošlo od kako mi te nema......

160 dana bola i tuge.....očekivanja tvog poziva i javljanja......čekanja na tebe......nadanja i iščekivanja....suza i ljutnje.....molitve i pitanja.....sjećanja i nemoćnosti......

Sjećaš li se koliko si mi pričao o Splitu i o danima kada si studirao ovdje, o doživljajima i koliko smo se smijali ti i ja te večeri, našim planiranjima kako ćeš mi ti jednom Split pokazat i izvesti me vani.......evo sada sam ti ja u Splitu Okano ali mi tebe nema.....Kada hodam ulicama ovog grada podsjeća me na tebe i ako nismo ovdje bili zajedno ali iz tvojih priča osjećam kao da sam bila s tobom tu.....šetam po rivi i osjećam da si samonom da me pratiš kao da hodaš pored mene....osjećam te jednostavno te osjećam i znam da si tu......gledam u plavo nebo i vidim ti lice, vidim onaj nezaboravljeni osmijeh....gledala sam danas kako se sunce zalazi kao da nestaje u moru i vidjela sam sjaj tvojih očiju kakav si samo ti imao.....

Bože moj kako mi nedostaješ Dragane......nema tih riječi koje bi mogle opisati koliko mi nedostaješ i koje bi mogle opisati kako nemoćno se osjećam....nema sekunde kada ne pomislim na tebe....učinila bih sve na ovome svijetu kada bih ti mogla vratiti mladost iz koje si prerano istrgnut, vratiti ti život koji je prerano prekinut...sve, sve bih učinila.....ali nemoćna sam....jedino što mogu je voljeti te i čuvati te duboko u mome srcu i u mojoj duši.....u mojim sjećanjima i u meni ćeš ti jedino moje živjeti vječno.....

Volim te ......

 

 

Katarina
 

Jedino moje...........

 

dani su sve duzi, sve bolniji i sve nepodnosljiviji bez tebe.... Sutra se navrsava 5 mjeseci kako si nas ostavio i otisao bez pozdrava i ostavio nas u suzama i bolu. I mogu proci godine ali ja jos uvijek ne mogu i necu da vjerujem da te nema i to cu govoriti sve dok zivim.....

Trebam te Okano, Boze moj kako te trebam jedino moje....svaki dan sve vise..........Sada kada sam ti blize tebe mi nema....i onda se pitam s kim da podijelim ovo sve??? Nema mi te nema Okano a zelim te toliko da si sa nama....Svaki dan je uzaludan bez tebe, tvog osmijeha, pogleda... jednostavno je bilo dovoljno znati da si tu da se stvori osmijeh na mome licu....

Kako da zivim s tim da te vise nikada vidjeti necu?????

Ovaj zivot nije fer vjeruj mi!!!!!

Volim te zauvijek jedino moje....

Tvoja Katarina

Katarina
 

 

...."Juče si bio tu, vidjela sam te, čula sam ti glas..... "nemoj plakat moja Mostarko dobro sam ti ja bona"....to su bile riječi koje si mi rekao, i tada si me čvrsto zagrlio kao i prije. Tvoj topli pogled koji toliko volim i sada prodire kroz mene, tvoje nježne ruke i sada osjetim oko moga vrata. Sjedili smo na lijepoj bijeloj klupi nekome širokome polju i sunce je grijalo naše obraze... ali ja nisam mogla da skinem svoje oči sa tebe. Tako si mi lijep....Gledala sam te i šutila. Nisam imala snage ništa da kažem samo su suze tekle same od sebe dok su ih tvoji prsti brisali sa mojih obraza. Mislim da smo sjedili satima tako šuteći i gledajući jedno drugo. Na tvome nježnom licu sam vidjela samo osmijeh u tvojim očima ljubav a iz tebe je zračila neka meni čudna i neopisiva sreća. Zagrlio si me i ja sam zatvorila oči i naslonila svoju glavu na tvoje rame dok si nježno milovao moje lice....Rekao si mi "Ma znaš ti moja Mostarko da je tebe Volim".....U tome trenutku sam osjetila osmijeh na svome licu i kada sam ti htijela reci ....Volim i ja tebe......probudila sam se i samo je svijeća pored tvoje slike obasjavala moju polumračnu sobu.......

 

Bože moj kako mi nedostaješ, ova bol u meni je neopisiva i svaki dan je sve veća......

 

Volim te Okano!!!!!

Total Memórias: 135
Páginas:: 14  « 6.5 7.5 8.5 9.5 10.5 11.5 12.5 »
Partilhe suas lembranças
  • Sign in or Register