Dragan Berislav Jović

 

 ... svakim danom boli sve jače, jače od rana svih

duša se stisne i plačem, plačem sa suzama i bez njih.
Za tobom plakat ću dok suze ne presuše, zauvijek
ćeš ostati dio moje duše.
Voljet ću te do zadnjeg daha života svog, Tebi
će biti posvećen i zadnji otkucaj srca mog.

TAMO GDJE SI TI, TAMO NAŠA DUŠA SPI...
Oni koje si najviše volio Ti

Okano moje......
Dani prolaze.....sjećanja nikada neće izblijediti....Sjećanja na tebe, na nas...Tvoj dragi lik, tvoj osmijeh, tvoj glas, zagrljaj sve je tu gdje mu je i mjesto i gdje će vječno ostati...u mome srcu....
Jedan stih kaže " Godine ne brojim, voljet ću te dok postojim"... Nema riječi koje mogu opisati bol i prazninu koja je ostala za tobom....Ja jedno mjesto uvijek čuvam za tebe jer iako na pogled prazno ja znam da si ti tu, baš na tom mjestu koje čuvam za tebe....
Dani prolaze a ja ih ne brojim..ne želim i ne mogu jer za mene nisi otišao nego si se samo sakrio iza bjelog oblaka i smješkaš se...Još uvijek imam onu istu želju i sanjam isti san da mogu vratiti samo jedan tren unatrag....iako znam da neću nikada uspjeti ja odustati neću od sanjanja....Ti si bio i ostao moje sve, moje ono najljepše što mi se ikada u životu dogodilo....Ti moja ljubav, moja sreća moje jedino....
Svaki dan sam ovdje, ali vjeruj mi da mi riječi fale jer još uvijek je sve kao san, ružan san iz kojeg niko ne želi da me probudi....
Ja znam da će mo se opet sresti u nekom boljem svijetu i na nekom boljem mjestu a do tada molim te čuvaj jedno mjesto za mene na svome oblaku, ti moja najsjajnija zvijezdo na nebu...

Volim Te zauvijek tvoja
Katarina

"Da si tu bar noći ove, da si tu jedino moje, da si tu da oči dušu odmore....... 

http://www.youtube.com/watch?v=vtEzKzG3sqI

 Često noću kada legnem ti se javiš kao sjena
dolaziš i odlaziš kao val, kao pjena
i tuga dođe kao tuga pa mi šapne da je duga
ma neka je tu kraj mene što bi ona bez mene....

Evo tiho u samoći palim svjeću najveću
pjevam pjesmu onu tvoju, ti znaš koju....

Ne ovo nije moj svjet, i ja se spremam na zadnji let....
da s Anđelima tebe ljubim, da te nikad više ne izgubim
ne ovo nije moj svjet.....
ne ovo nije moj svjet......

Često sanjam procvale ciklame, ti bereš jednu za me
na pahulji bjeloj sjediš, čekaš me, po nebu jezdiš
i tuga dođe kao tuga pa mi šapne da je duga
ma neka je tu kraj mene šta bi ona bez mene...

Ne ovo nije moj svjet......


Volim Te Okano, fališ mi
Zauvijek tvoja Katarina

 

NEBESKE KOČIJE Ni Bog ne prašta sve i prstom kazuje ko dalje ne može i koga odnose nebeske kočije. Ja molim za tebe sa neba anđele da ne dolaze, da zaustave nebeske kočije Ako treba ja ću poći mjesto tebe ove noći da te spasim, da te sačuvam i do Boga, i do neba i jos više ako treba samo da te meni ostave nebeske kočije.........

Nedostaješ......

Bio si mi sve, bio si kraj mene, ostale su samo bolne uspomene. Noći bez tebe sve su hladnije i duže, imam samo suze otkad nebo mi te uze. Da više ne postojiš ne mogu da shvatim, hoću da te vidim, želim da te vratim. U ruci tvoja slika, a oči pune suza, evo šaljem ti na nebo tisuću ruža... Zauvijek je moje malo sklopilo oči, moje malo meni više neće doći, jauk u meni nikad neće proći i nebo je sa mnom plakalo te noći. Suza iz oka na tvoju sliku pada, moje malo anđeo je sada... Neznam da li ću ovo ikada preboljeti ali jedno znam da uvijek ću te voljeti. Sada skrivaš pogled sa one druge strane, vidimo se anđele moj kad i moje srce stane...

Jedino moje.... toliko bih ti toga mogla reći....ali sjedim ovdje u tišini moje sobe, samo se vjetar jaki čuje vani što se lomi od drveće....čak i čujem suzu koja klizi niz moje obraze....sjedim nešto napišem pa opet izbrišem.....jer ne želim da ti na ovaj način kažem šta imam za reći...ne želim.....Želim ti pogledati u oči, držati te za ruku, nasloniti glavu na tvoje rame i pričati sa tobom...ili te barem nazvati....ali ne mogu....želim čuti tvoj glas, tvoj osmijeh, želim da mi kažeš da će biti sve u redu....ali ne mogu.....želim opet šetati gradom držeći te za ruku dok se ti meni rugaš da smo kao neki penzioneri :-) želim da se vozam s tobom po gradu dok mi se ti hvališ da si samo za mene snimio moje najdraže pjesme :-)želim da me nazoveš dok me čekaš i da mi kažeš koliko mi tačno koraka do auta treba i kad primjetiš da me nema da skontamo da se na krivom mjestu čekamo :-) želim da šaljemo poruke jedno drugom i da se prepiremo u šali ko koga više voli....ali ne mogu....jer mi tebe nema jedino moje...Upravo slušam jednu od onih pjesama koje sam ti posvetila ono ljeto .....ono najljepše ljeto u mome životu.....sjećaš se kad sam ti dio te pjesme pjevala ujutro u 10 na telefonu :-) a taj dio kaže " zaspala bih sada ja na tvojim rukama, budila se ne bi nikada, neka vrijeme samo broji svoje godine, meni je već dosta čekanja"......eh da mi je zaspati sada na tvojim rukama......Bože moj kako mi samo nedostaješ Okano....Kada bih samo mogla vratiti vrijeme unazad, da barem mogu vratiti onu veče da umjesto tebe ja sjednem u auto i da poklonim svoj život za tvoj....da sam barem mogla učinila bih to bez ijedne skundice razmišljanja samo da mi ti budeš dobro....ali nažalost Okano to nije bilo u mojim rukama da bogdo jeste ali nije....Bog je imao svoj plan i samo On zna zašto je tebe sebi uzeo...Svakim danom je sve teže živjeti bez tebe ali se pred drugima dobro pretvaram da sam ok jer svoju bol čuvam u sebi, bol za koju znam da će tek onda prestati kada te ponovo sretnem i kada opet budemo zajedno.Kada opet ugledam tvoje lice i tvoj osmijeh tek tada će moje srce biti na mjestu s tobom, gdje samo i želim biti.....Dani prolaze, vremena se mjenjaju, puno toga novog se događa, samo je bol još uvijek ona ista, ona tupa, snažna bol duboko u mome srcu i mojoj duši. Od kad te nema ne brojim dane, ne znam ni koji su datumi, rođendane ne slavim jer na njima nisi ti, svi dani su isti bio to Božić, Uskrs, Nova Godina.....sve su to dani kao i ostali puni tuge, bola, nadanja, nevjerice.....Uhvatim često sebe kako se sama zavaravam da si još tu i da je sve ok samo da bi dane mogla nekako da preživim....I dobro mi je poznata ona priča da se mora dalje, svi to kažu ali niko da mi kaže kako i na koji način...smiješno zar ne Okano....Svi Okano moje govore da je vrijeme da se saberem, krenem dalje, da ćeš ti uvijek biti uz mene, da moram dalje, da nesmijem ovo da moram ono....a niko da me upita kako sam...ja im se tada i nasmijem ako to žele i onda samo pomislim ma pričajte vi dalje, recite šta imate reć, ali samo me pustite na miru sa mojom tugom i mojom boli..i osim toga ne moram ja ništa...jer samo ja znam koliko mi treba da odbolujem ili prebolim....samo ja znam da te prebolit neću NIKADA i da ćeš u mome srcu i mome životu biti samo TI i da ću te vječno voljeti svakim danom više. Jer jednom je neko rekao " samo JEDNOM se voli, svi drugi su sljedeći"........ Volim Te Okano i nedostaješ jedino moje.....