
Tu si, osjetim te svaki dan, danas, juče, prekjuče...i sve dok ovo srce bude kucalo ja ću te osjećati....
11.09.2009 čitam tvoju poruku napisanu meni...s osmijehom odgovaram i radujem se našem dogovorenom susretu...."ubrzo mostarko moja"rekao si....
12.09.2009....moj svijet se ruši...osjećam se kao u kristalnom dvorcu na kojeg sa svih strana bacaju kamenje...čujem samo prasak i hodam bosa po staklu u nadi da ću te naći, da ćeš me zagrliti i reći da je sve samo ružan san...
12.09.2012...tri godine kasnije ja još te uvijek tražim....tražim te jer si mi rekao da se "ubrzo vidimo" ali tebe nema....nema te a toliko si mi potreban....trebam te jer te volim.... vraćam film u glavi...sjećam se onih trenutaka sreće, smijeha, zezanja, zagrljaja, pogleda i neostvarenih planova...sjećam se najljepšeg ljeta mog života provedenog s tobom...i još uvijek molim Boga da je ovo samo ružan san...kažu uspomene te čuvaju od zaborava....ali ne!!!...ljubav nas sviju prema tebi te čuva od zaborava...jer uspomene nastaju kad se nešto završi, kad je nešto gotovo, kada nekoga više nema...ali ti postojiš, ti si tu....čuvam te u sebi jedini i sve dok me bude bit će i tebe....ti nisi otišao...ti si se samo sakrio iza bijelih oblaka...fališ mi Okano, nema tih riječi koje mogu opisati koliko....nema sreće u mom životu jer ti nisi tu, prekrivam suze osmijehom koji je na mom licu poput maske koja sakriva stvarnu mene od ljudi....iskrenog osmijeha nema kao ni radosti...jer 12.09.2009 moj svijet je stao....ne vrti se više....ne funkcionira....i mogu proći još pusti dani, sati, mjeseci i godine ali moja ljubav se ne mjenja niti će iko ikada biti dostojan da bude voljen mojim srcem osim tebe...moju ljubav i sjećanja na tebe i na naše vrijeme mi nitko ali baš nitko ne može i uzeti....
Volim te Okano,
Zauvijek tvoja
Katarina
"volim te i voljet ću te do kraja života Anđele moj jedini"