Dragan Berislav Jović

                             

                             Svako dijete rođeno u svijetu je nova Božija misao, uvijek sviježa i blistava mogućnost

prespavam onaj 12ti jer ga ne želim......mislim ako ga prespavam u duši da će ovaj 13ti biti lakši....i onaj 14ti i 15ti i svi ostali.....
Ali nisu do sada i neće nikada. Svakoga dana srce proživljava onu bol tvog odlaska.
I nije bitno da li je 12ti i li bilo koji drugi datum ti si za mene tu  svakog dana.
Nismo se mi rastali Okano, ti si tu u mome srcu, u mojoj duši, mojim mislima.... 
Sedam godina je prošlo ali za mene je vrijeme stalo....Plivam s vremenom  jer moram ali fali onaj mali komadić za sreću. Fališ TI!!!!!!
Nikada tebe i tvoju ljubav niko zamijeniti neće. I da upoznala sam ja nekoga i sve je to ono nekako ok. Pričam mu o tebi uvijek. Pokazala sam mu i našu sliku. I rekla sam ja njemu da si ti bio moja prva i posljednja prava ljubav, i da je sve poslje tebe ono znaš...Pričam ja njemu kako si u uredu zaboravio zatvoriti prozor  a kiša počela kada si bio na pauzi i da je ured poplivao pa si me nazvao i pitao kako najbrže osušiti zid (hahahahahah). Pričala sam ja njemu kako smo svaki dan skupa provodili, naše planiranje da idemo na more pa tvoj dolazak meni i tako sve ostalo....Pričam ja Okano moje jer sam ponosna da si TI moja prva i posljednja ljubav a on je akceptirao da samo tebe beskonačno volim. I da ću te uvijek beskonačno voljeti i da ću svima a i njemu o tebi pričati. Jer sam ponosna što te volim. Ti si onaj dio koji mi za sreću fali u tako će i ostati. A ova sreća koja je sada prisutna je neka druga, nepotpuna, drugačija. Ne mogu ja protiv svojih osjećaja a i neću!!!! Ti si moje sve i tako će i ostati. A ja ću unatoč nekim srećama u duši svaki dan proživljavati onaj 12ti....sve dok nas dragi Bog opet ne spoji ali tada ljubavi ostajemo zauvijek zajedno....
Volim te Okano moje maleno
Zauviek tvoja Katarina 

Smrt nije kad umreš...smrt je kad voliš nekog, a bez njega ostaješ...
to boli više nego kad nestaješ, jer sve u tebi umire , a živ ostaješ !!! 

 Na raskrižju puteva

Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.
Možda se više nećemo sresti u ovom životu;
ali onda barem u nekom od budućih.
Srest ćemo se opet na raskrižju nekih puteva
i gledat ćemo jedno u drugo kao da smo stranci.
Tada nam više neće biti važno tko smo nekada bili, već tko ćemo biti.
Ti ćeš mi reći da me odnekuda poznaješ,
a ja ću ti reći da smo se nekada sreli u svijetu koji se sada ne može
vidjeti očima, dotaknuti rukama, okusiti jezikom, čuti ušima,
omirisati nozdrvama i zamisliti umom.
Ali ipak, taj svijet postoji; sada i tu.
Postoji paralelno s raskrižjem puteva na kojem ćemo stajati.

Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.
I kada se ponovno sretnemo, neće nam biti jasno da li je naš susret
put u prošlost ili tek povratak u budućnost.
Tada će biti izbrisana sva svjedočanstva o našim ranijim postojanjima i
ostat će samo blijeda sjećanja.
U kojem god životu da se ponovno sretnemo,
bit će nam žao što smo propustili da nam neumoljivo vrijeme
tako uzaludno proteče kroz prste.
Stajat ćemo na raskrižju nekih puteva
koji će se na taj način križati samo tada i nikada više.

Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.
Pa kada se ponovno sretnemo,
zbacit ćemo sa sebe plašt zaborava o našim prijašnjim susretima
i radovat ćemo se što smo se opet sreli
baš u tom životu i baš na tom raskrižju.
Da li će to raskrižje biti samo usputna stanica
na našem putu do nekog novog susreta?
Ne znam. Možda.
Ali ako se ipak ponovno sretnemo u svijetu vječnog savršenstva,
tek tada ćemo prepoznati jedno drugo i sjetiti se svih raskrižja puteva na
kojima smo se nekada sretali.

Vladimir Pavić

Sretan ti rođendan jedino moje....
...onaj "okrugli" koji se slavi do zore....i danas će ti svi oni čestitati rođendan, sjetiti se tebe i tvoga osmijeha, tvoje pozitive...nazdravit će oni za tebe i reći kolika si legenda bio i reći će kako vrijeme prolazi, kako nedostaješ i zapaliti će oni svi tebi svijeću, posjetiti tvoj vječni dom...i otići će oni kući...netko će njih i zagrliti kada im je teško...
....a ja ću negdje stajati sa strane i voljeti te...jer to je jedino šta ja znam i umijem...voljeti te...ja bih da te zagrlim, da ti kažem da ti od srca sve najbolje želim, da te poljubim, da nazdravimo "vodom" ti i ja...i da se smijemo jer sam ja ona "bona ti si luda a ne piješ" a ja da ti kažem da nisi legenda nego moj "krkan" iz Čapljine...ja bih da sam s tobom i da ti ovo "koliko mi nedostaješ" nikada ne moram reći....ja bih da zapalimo svijeću na torti u našem domu....ja bih da me ti zagrliš....i da vrijeme sa tobom, u tvom zagrljaju stane....
Život je bezobrazan.....nastavio je dalje iako zna i vidi da mi ti trebaš, da mi ti fališ....nije fer Okano....nije...
...pitaju me ljudi šta radim kada sam tužna? Odgovorila sam im: Smijem se!!! Samo su mi rekli: Pa i sada se smiješ...ali nitko ne zna koliko svaki osmijeh boli....
Ja nikada dozvoliti neću da veo zaborava prekrije tvoj lik ljubavi....
Sretan ti rođendan Anđele ....
Volim te, zauvijek tvoja Katarina

Kažu Okano moje, što više vremena prođe da bude lakše. Ali šta oni znaju sunce moje...šta oni znaju kako boli tvoje nedostajanje, 
šta oni znaju kako je živjeti bez tvoja pogleda, dodira, bez da čujem tvoj glas, vidim tvoj osmijeh...šta oni znaju kako je buditi se u suzama i zaspati sa tvojim likom pred očima....šta oni znaju kada više nisi sposoban voljeti nikoga...nikoga osim tebe...šta oni znaju dušo moja....šta oni znaju kada ti duša pukne kao kugla od najtanjeg stakla...ne znaju oni da je ovo srce otišlo sa tobom onoga dana kada si zatvorio svoje lijepe oči...ne znaju oni ljubavi moja da ja ovaj život živim za...zbog...radi tebe...ne znaju oni sunce moje da tužni uvijek najljepši osmijeh imaju...samo Bog dragi zna koliko mi nedostaješ, samo On zna koliko je ova ljubav samo tvoja...samo On zna da sam ja samo tvoja, zauvijek...
Ja znam da si tu uvijek uz mene...ne znaju oni Okano moje da ja osjećam tvoju blizinu jer ne znaju oni oko moje da u mome srcu živiš Ti jedina moja ljubavi. 
Volim te, zauvijek tvoja Katarina  

                           

...ne nisam te zaboravila...pa Bože i kako bih zaboravila jedino moje Okano, ljubav moju najveću, moju sreću, moje najljepše, osmijeh moj jedini....

Naravno da mi fališ i to da te svakim danom više volim i da ti se svakim danom još uvijek u tišini nadam....

Sada koračam sama ali za tebe i mene, za nas jer znam da je to ono što bi i ti želio i znam da si uz mene da me vodiš i čuvaš.

Jedino moje....nisam te zaboravila samo sam te pustila da nađeš svoj mir u svjetlosti Božijoj.....Volim te zauvijek ....

It’s God's miracle how a little human being comes into your life
Grow up,makes a place for themselves in your heart,
Stays a while then all of a sudden leaves.
It’s a type of pain that can never be removed.

Božja je čudo kako malo ljudsko biće dođe u vaš život
Odraste, načini svoje mjesto u vašem srcu,
Ostane neko vrijeme onda najednom ode.
To je vrsta bola koja nikad ne može nestati.

We can only trust, that for whatever reason you were taken from us, God had a better plan..

Možemo samo vjerovati u ma kakav razlog što si odveden od nas, Bog je imao bolji plan ..