Svake godine na
11. rujna cijeli svijet se podsjeća na zlokobni i šokantni događaj iz
2001. godine koji se desio na američkom kontinentu , nama odavde gledajući i ljudski suosjećajući ipak negdje daleko , daleko i "nekome tamo"....
2009 godine, nakon dana američke tragične godišnjice osvanuo je
12. rujna i bolno pogodio naše duše i naša srca i ostati će nam trajno vezan za datum američke tragedije. Jer kako napisa madame de Steal
:"Smrt shvatimo po prvi put kada stavi svoje ruke na nekoga koga volimo. A ljubav nikada ne zna vlastitu dubinu do časa rastanka". ~ Kahlil Gibran ~
Bol je srazmjerna veličini ljubavi neko reče. Na bolan način smo iskusili da je ljudski život kao plam svijeće na vjetru... Iako su oboje i radost i tuga prolazni, a često isprepleteni, ljubav ima moć da prevlada oboje. A ljubav može trajati vječno!
Postoje događaji koji ne želimo da se dese, ali ih moramo prihvatiti; stvari koje ne želimo znati, ali ih moramo naučiti i oni najdraži naši bez kojih ne možemo živjeti, ali moramo dopustiti da odu... a
najdraži su naša djeca, dar Božiji na posudbi s neba, da ih volimo i pazimo u Gospodinu i vodimo ih njegovom ljubavlju.
Trebamo vjerovati da život nikada ne završava. Samo što se mijenja i nastavlja na mnogo ljepšem mjestu. Život nosi mnoge tajne ova Zemlja je samo jedna.
Postojanje u životu traje vječnost...jer mi ne znamo ukupan učinak plamena svijeće...znamo da je svijetlila neko vrijeme, jer smo vidjeli svijetlost. ~ Ted Beck ~