Main Page Gallery Audio/Video Candles Condolences Memories Life Story Edit Page
Latest Candles
 
Family TreeMemorial Book
1359669 Create Memorial
Bookmark and Share

 

button
 
Memories
Katarina
 

Koliko puta sama sebe upitam ZAŠTO???? Zašto si me ostavio u suzama? Zašto je vrijeme bilo protiv nas?? Zašto je to što je bilo tako lijepo tako kratko trajalo? Zašto TI? Kaže se da, najkasnije kad se opet vidimo, dobit ću odgovor na ta sva pitanja ali ja ne želim i ne mogu da čekam toliko dugo.... Ima dana kao što je današnji kada sam ljuta na tebe jer si me ostavio samu, na sebe jer te nisam mogla sačuvati, na dragog Boga jer mi te je uzeo prerano, na sve i svakoga oko sebe.....ali tada kao da čujem neki glas koji mi kaže da ti mene nisi ostavio nego da si još uvijek tu i da je to volja Boga dragoga protiv koje mi ne možemo ništa i ne smiijemo....ali opet ne mogu da prihvatim da te nema....a tvoji najmiliji i ja te toliko želimo i trebamo sa nama....

71 bolan dan bez tebe se polako bliži kraju, a ja svaki dan koji moram da živim bez tebe proklinjem. I pitam sebe sa kojim pravom ja još uvijek živim a ti ne? Ali valjda si ti bio Bogu draži pa te uzeo sebi.....Okano moje 71 dan pokaušavam da shvatim da te nema vise tu sa nama, pokušavam ali ne ide. Ja ne mogu još uvijek da vjerujem da te nema, ne mogu jednostavno ne mogu. I neću jer za mene to nije pravedno ali opet tko sam ja da kažem šta je pravda a šta ne, to samo dragi Bog odlučuje......

Sjećaš li se još zadnje poruke koju sam ti napisala, bila je to jedna od pjesama koju sam posvetila tebi...."Ako mi dođeš ikad ja ću da te dočekam, ako to ne bude nikad ja bih opet čekala i svakoga dana ću biti ja lijepa za tebe, jer svaki je dan tvoj imendan".....I vjeruj mi moje Okano da već 71 dan čekam na tebe i da ću i sljedećih ne samo dana nego da ću cijeli život da čekam na tebe. Jer sa tobom je sve bilo onako kako je trebalo da bude i ti si zaslužio da te čekam, da čekam tebe i naš ponovni susret ma koliko to bude trajalo....Svaku veče se molim Bogu  za tebe i svako veče ga molim da sljedeće jutro kad se probudim da mi se ti javiš i da shvatim da je sve ovo bio samo jedan jako jako ružan san. Svaku veče ga molim da mi te vrati, molim tebe da mi se vratiš Okano moje.....Ali kao da nitko moje molitve ne čuje i kao da nitko moje suze i moju tugu ne vidi.....A umrla bi za samo jedan zagrljaj tvojim nježnim rukama......Okano moje ako me vidiš onda znaš koliko žalim za tobom jer na ovome svijetu ne postoje riječi koje bi mogle samo mrvicu da opišu ovu bol i tugu i ovu prazninu koja je ostala u srcima tvojih najmilijih i u mome srcu....

Bože moj dragi kako mi nedostaješ Okano moje....

Volim te zvijezdo moja, anđele moj...

Zauvijek.....

 

"Malo mi je jedan, jedan život s tobom
sve je lakše nego, nego reći zbogom
Ja te molim, ja te molim
još samo jedan dan
a onda neka umrem, nek' utonem u san....

Malo mi je jedan, jedan život s tobom
srce se ne stidi, klečim tu pred tobom

Ja te molim, ja te molim
još samo jedan dan
a onda neka umrem, nek' utonem u san...."


Katarina
 

Život nekad piše jako čudne i tužne priče i moja/naša je samo jedna od mnogih.Pitam se koliko bola čovjek može da podnese u životu a da mu srce ne prestane kucati od tuge. Nekad bi mogla napisati roman o bolu koji se nastanio u meni a nekad mi fale riječi samo reći kako se osjećam. Nekada bih mogla plakati cijeli dan a nekada sam toliko tužna da ni suza nema snage da poteče.Pokušavam da razumijem, da prihvatim, da akceptiram, da shvatim.....ali ne ide. Nema dana kada sebe ne upitam kako bi sad bilo da je moje okano sad tu....Da ga mogu čuti, vidjeti, zagrliti.....Ali njega nema....To je moja sudbina da izgubim moju ljubav najveću i to je moj križ koji moram da nosim ali ja bih nosila još milion križeva na svojim leđima samo da ga mogu vratiti da je tu sa nama....

Pokušavam da nađem neki smisao i razlog zašto se sve tako moralo dogoditi, pa onda kažem  Bože moj kako da ga nađem kada si uzeo sebi moje jedino??? Kako da to razumijem ili shvatim??? I ako znam da će mo se opet sresti i vidjeti teško je živjeti bez naših najmilijih. Ostala je praznina koju nikada nitko neće moći da ispuni jer naši voljeni nisu zamjenjljivi. Oni su bili i ostali jedinstveni za nas. Nikada ne smijemo reći da smo ih imali nego da ih još uvijek imamo u našim životima jer i ako su otišli otali su u našim srcima, mi živimo za njih i oni su dio nas i ostat će zauvjek......

 

"Nije za tebe
nije ova zemlja golube
nije za tebe
nije ovaj svijet moj anđele
nije za tebe dušo moja bio
crven poljski mak
već krila da te nose nebu pod oblak"


Katarina
 

Što ćeš s bijelim krilima
kad krila su za let
sjaj u tvojim očima
za ovaj nije svijet

Što ćeš s nama ljudima
nisu za tebe zemaljske stvari
stvoren si za let

Kad se probudiš tamo
gdje u ljubav vjeruju
sačuvaj mjesto za nas
na svom oblaku

Nije za tebe
nije ova zemlja golube
nije za tebe
nije ovaj svijet moj anđele
nije za tebe dušo moja bio
crven poljski mak
vec krila da te nose nebu pod oblak

Kad se probudiš tamo
gdje u ljubav vjeruju
sačuvaj mjesto za nas
na svom oblaku

VOLIM TE!!!

KATARINA
 
Katarina
 

Danas palimo svijeće u sjećanje svim stradalim u prometnim nesrećama. A moja svijeća gori svaki dan za tebe sunce moje malo. Volim te i nedostaješ mi beskrajno.Počivaj u miru Božijem i neka te dragi Bog čuva i podari ti vječnu svjetlost. Zauvijek tvoja katarina

Katarina
 

Moja priča....o Draganu.....

Danas prije 2 mjeseca, 12.09.2009 u 02.55 Dragan je zauvijek zaklopio svoje oči. Danas prije dva mjeseca sam izgubila ono što mi je značilo sve u životu. Bila je subota kada sam saznala da ga više nema. I ta subota mi je svaki dan pred očima. Još uvijek sam u šoku i nevjerici da je moje Okano otišlo jednostavno tako. Ne ne može biti svaki dan govorim sama sebi. To je laž, to nije istina, to su riječi koje svaki dan ponavljam. Ali nažalost to jeste istina. Moje Okano je otišao jednostavno tako. Pa Bože moj imali smo još toliko planova zajedno, nisam mu još sve rekla što sam htijela, ostalo je toliko ne izgovorenih riječi, pa njemu su bile tek 23 godine. Svaki dan iste riječi koje ponavljam u svojoj glavi. Ali moje Okano je morao otići a nije još ni počeo da živi..... Tišina....Tišina je svuda oko mene, samo duboko u srcu čujem njegov osmijeh i kako me cijelo vrijeme zeza. Čujem kako se smije kad ja nešto ne kapiram ili slično:) ali i još uvijek osijetim njegov zagrljaj, poljubac i ono "ma Volim i ja tebe"......

Bože moj zadnji put kad smo se vidjeli kad sam ja krenula za Njemačku nismo se ni pozdravili. "Ma vratit ćeš se ti meni brzo, prije nego što si mislila" to su bile njegove riječi. Doćeš mi najkasnije za Božić jel tako moja Mostarko i onda osmijeh. Naravno Okano za tebe bi i na kraj svijeta ako treba je bio moj odgovor. Za koji tjedan je Božić ali moga Okanog više nema.... 12.09.2009 umrla je i moja duša sa njim. Ja nikada više neću biti ona stara niti želim da budem jer bez Dragana ja nisam više potpuna. Nedostaje mi ona polovica mene koja je bila sretna, koja se radovala budućnosti, koja se budila s osmijehom na licu znajući da ima svoga Dragana, koja je cijelim srcem voljela....

A sada se pitam kako više sreću doživjeti bez njega? Kojoj budućnosti mogu da se radujem kad njega nema kraj mene? Kako da se budim s osmijehom kad suze same teku? I jedino što je ostalo isto i što se nikada neće promijeniti je da još uvijek cijelim srcem njega volim i nikada neću ni prestati....

Bože moj koliko tuge jedan čovjek može da podnese???

Sa Draganom su sunca sijala jače, zvijezde su bile sjajnije, svako jutro koje je svanulo je bilo u bojama jer je on bio tu a srce je od ljepote, ljubavi i dragosti kucalo deset puta brže i jače. Život je imao smisao i budućnost je bila naša. Ali te subote se moj svijet prestao okretati, stao je, srce je kucalo sto puta polakše i

osmijeh koji je do tada bio pun topline i sreće se pretvorio u zamrznuto lice, tugu, suze i bol.... Imali smo skoro sve ali ono šio je bilo najvažnije to nismo imali. Nismo imali vremena......Naša ljubav se pretvorila u tužnu ljubavnu priču i na ovome svijetu nije bilo vremena za nas.....

Dragana više nema tu sa nama ali je on u mome srcu i ako je ono slomljeno i puklo ono kuca za mog Dragana.  Svaki udisaj, svako jutro koje se probudim, svaka suza koja padne, svaki novi osmijeh koji se otme sa moga lica, svaka misao...sve je za jednu najveću ljubav. Moju ljubav, moje Okano....Ja živim za njega...

Dva puna mjeseca pokaušavam da shvatim i realiziram sve što se dogodilo, ali ne mogu. Kako shvatiti da sam izgubila ono najvrijednije što sam ikada imala, kako shvatiti da "MORAM" dalje bez njega, kako realizirati da poruke i pozivi više neće stizati i da mi "Volim te" nikada više neće reći....

Ali on nije otišao ja znam da je on tu sa nama i da nas vidi i čuje i da zna koliko ga volimo ali da i vidi koliko nam nedostaje....Sretna sam da mi je dragi Bog pokazao kako se istinski voli, šta znači sreća i da imam svog Anđela i ako ga je prerano opet sebi uzeo. Ja znam da će mo se Dragan i ja opet sresti i da postoji život nakon smrti. Ne znam kada ali znam da ću ga opet vidjeti, zagrliti pogledati ga u oči i reći mu "Volim te". I radujem se tom našem ponovnom susretu....

Dragan će zauvijek ostati MOJA LJUBAV....Ovu prazninu koja je ostala poslije njega ću čuvati kako jeste, jer znam da je nitko osim njega više ispuniti neće moći. I koliko god da budem na ovome svijetu ON će biti i ostati u mome srcu, voljet ću ga svakim danom više i čekati ga.....

Ja znam da ću nekada naučiti živjeti sa ovim bolom ali znam da NIKADA neću naučiti zivjeti bez njega....

Bože molim te čuvaj mi ga....

Dragane voli te zauvijek tvoja

Katarina

Katarina
 

12.09.2009 - 12.11.2009

Počivaj u miru Anđele moj........

Katarina
 

Jedino moje,

dani prolaze a tuga je sve veća. Još kad pomislim samo na to da se sutra navršavaju 2 puna bolna mjeseca kako te nema od kada si otišao u neki bolji svijet a mi ostali u bolu i suzama za voljenim sinom, bratom, rođakom, unukom,prijateljem i najvećoj ljubavi.

Nema riječi koje bi mogle opisati ovu bol i ovu tugu koja je ostala nakon tvog odlaska. Ali ja još uvijek ne mogu i ne želim da vjerujem da te nema :(

Bože moj kada bih te mogla samo vidjeti, dodirnuti, zagrliti.....svoj jadni život bih za to dala i puno više. ja ne mogu reći da me srce boli jer moje srce je otišlo sa tobom, a mene boli samo ono mjesto na kojemu je nekada bilo moje/tvoje srce.

Okano još te vidim pred sobom, još čujem tvoj osmijeh i tvoje riječi "Volim i ja tebe" :) Bože da mi ih je još samo jednom čuti...Lažem jer i to bi mi bilo premalo. Jer sa tobom bi mi i sto života bilo premalo....

Molim se svaki dan dragome Bogu da ti podari vječni mir i da ti kaže koliko te volim i koliko nam svima nedostaješ.  Željela bih jednostavno zaspati i probuditi se kraj tebe i da te tvoje lice jedino što cijelu vječnost vidim...Svaki dan postavljam isto pitanje ZAŠTO Bože dragi ZAŠTO???? ali kao i uvijek odgovora nema.....Pitam se svaki dan kome ili čemu ja više živim jer ovaj život nije život bez tebe jedino moje. Ovo je samo patnja, tuga i bol....Ali ako je to što moram da prođem da bih "zaradila" da opet budem sa tobom onda nek boli koliko hoće za tebe podnosim sve muke ovoga svijeta jer samo ti si bio i ostat ćeš zauvijek vrijedan svega i više od toga..... Ja možda ne znam mnogo ali jedno sigurno znam da te volim i da ću te vječno voljeti i da mi tako nedostaješ da za mene budućnosti bez tebe nema....Jer sama neću a s tobom ne mogu :(

Volim te Okano moje jedino....

Katarina
 

Ti si moj život,

moje sunce,

moja ljubav

 moje sve.....

 

Ja ću sa rijekom bola u duši

 čuvati ljubav svoju

 i neću je nikome dati

jer tu ljubav ću vječno zvati "ljubav tvoju"....

 

Maleno moje osjećam kako mi suza niz obraz klizi

i dok vjetar moju kosu mrsi

samo gromovi koji se lome

nad plavim morem

za mene govore da me boli

jer znam da ti više kraj mene nisi.

 

Svakog jutra kada otvorim oči svoje

osjetim suzu koja se otme iz oka mog,

shvatim da te nema

i da sam izgubila

 ono najvrijednije

što sam ikada u životu imala,

da sam izgubila ljubav života svog.

 

Molim te suzo nemoj padati ove noći

pusti me da vjerujem

da će mi moja ljubav opet doći.

 

Volim te .....

 

 

Katarina
 
Total Memories: 135
Pages:: 14  « 10 11 12 13 14 »
Share your Memories
  • Sign in or Register