Dragan Berislav Jović

Okano moje,

još uvijek ne mogu da vjerujem. 97 dana je prošlo....97 dana bez tvog osmijeha, tvoga glasa, tvojih poruka, bez tebe!!!! A ja svaki dan čekam da mi se javiš.

Svi se raduju Božiću, prvom snijegu koji pada a ja sam tužna i u suzama. Ne volim snijeg, jer ti si ga obožavao i jedva čekao kad će zima i Božić a nisi ga dočekao. Nisi ga dočekao ovdje na zemlji sa nama, ali ja znam da se ti na nebu veseliš svakoj pahulji koja padne, ali ja ne mogu jer tebe nema Okano.Molim Boga samo da ovi Blagdani prođu.
Praznina u meni je svaki dan veća i bojim se svakog novog dana. Bojim se svakog sutra i svakog juče. Jer svako sutra moram bez tebe a svako juče me podsjeti da te nema.

Okano od kad te nema moje srce kuca samo iz navike i svaki dan bi volila da prestane samo da mogu tebi doći da te opet vidim, zagrlim......

Bože moj kako je samo teško bez tebe!!!!!

Volim te srećo moja jedina svaki dan više i jedva čekam da se opet vidimo, a do tada ću moliti za tebe, patiti za tobom, sjećati se tebe i voljeti te kao niko nikada  do sada, a ti ljubavi moja samo me čekaj molim te!

Zauvijek tvoja Katarina

Okano moje, kada bih samo mogla sutrašnji dan da ne dočekam, prespavam ili jednostavno izbrišem iz života da ne postoji, ali da si mi ti tu da te imam da te mogu nazvati, vidjeti.....

Večeras je petak kao i prije tri mjeseca. Danas prije tri mjeseca smo se čuli i smijali zajedno, sutra će biti opet ona prokleta subota kao i prije tri mjeseca kada sam dobila vijest koju proklinjem. Kad se samo sjetim kako sam bila sretna taj petak ali danas samo suze teku niz moje obraze i tijelo mi se grči od bola.

Dani prolaze ali je bol sve veća i jača u meni. Duši me Okano moje duši me bol i tuga za tobom.Ja znam da si ti sretan i da si među Anđelima da se s njima raduješ i da nas vidiš, da si s nama...ALI Okano ja te želim ovdje kraj sebe!!!!!!

Stojim pred svojim životom kao pred velikom ruševinom. Od dana kada si me napustio moj svjet i moj život su se srušili i nikad nitko neće moći od te ruševine da sagradi dvorac koji je bio kad sam imala tebe. Pjesma kaže "eh da mogu bar na tvoje mjesto ja, pa da plavim nebom malo prošetam" ja bih dala sve za to Okano moje, sve.....ali nažalost ne mogu na tvoje mjesto. Da mogu vrištala bih od bola, ali ne mogu, moje usne su zanijemile 12.09.2009 :(

Trebam te Okano moje, toliko te trebam da se to riječima ne može da opiše.

ZAŠTO, ZAŠO, ZAŠTO????? Zašto Bože moj dragi??? Svake sekunde isto pitanje u mojoj glavi. Nisam više pametna i ne mogu....Ne mogu bez tebe Okano i ne želim!!!!Ja ne mogu reći da me srce boli jer ga nemam. Dala sam ga tebi da ga poneseš sa sobom, jer šta će mi kada ti nisi tu??? Šta će mi išta kada nemam ono što je život moj...kada nemam tebe Okano.......

ja NIKADA neću razumijeti, ja NIKADA neću shvatiti, ja NIKADA neću prihvatiti da te nema, ja te NIKADA neću preboljeti ali ču te ZAUVIJEK voljeti!!!!!

Jedino moje Voli te zauvijek tvoja

Katarina

Svaki dan jedino moje, svake sekunde si u mojim mislima. Nije ovaj život za mene kada mi tebe nema Okano moje....Voljela sam te, volim te i voljet ću te vječno!!!!

Srce nije biralo koga će voljeti

niti je sudbina pitala koga će boljeti.

Osmijeh nije rekao da trajat će malo

a tog dana molila sam srce da stane

al' ono nije stalo.

Sjedim na obali, dok valovi

glasno udaraju u stijene,

molim ih da udaraju glasnije

jer moje usne su postale nijeme.

Prosut ću svoju dušu

po plavome moru,

nek' ono umjesto moje duše diše,

jer bez tebe fali mi snaga,

bez tebe ja ne mogu više.

Ti si onaj dio mene

kojeg nema više

dok mi kiša po licu rosi

more kojem sam ispričala tužnu priču

i ono postade odjednom tiše.

Shvatilo je more, da ni ono moju tugu

ne može uzeti i ublažiti bol

kad valovi udaraju od stijene,

jer u mojim očima vidi tugu

i da umirem zbog jedne ljubavi,

ljubavi moje neprežaljene.

Otišao si, ostavio me samu

Boli....peče....duši me

Osjećam se kao ptica

Kojoj su slomljena krila

A prvi put za let ljubavi

Spremna je bila.

Bila sam spremna raširiti

Svoja krila i poletjeti daleko

Preko brda i mora

Do tvoga jata, do tvojih

Zlatnih dvora.

Zauvijek ću ostati ptica

Koja nikada više poletjeti neće

Jer Bogi dragi je tako htio

I uzeo mi moja krila sreće.

Ostat će samo bolne rane

Na mijestu mojih krila

Jedne ptice koja nikada više

poletjeti neće

A toliko je sretna bila.

I sve što sam ikada željela

letjeti na krilima tvoje ljubavi

Putem naše sreće.

Juče sam te grlila, milovala nježno lice tvoje

dok sam ti u naručju ležala i šaptala

"Volim te Okano moje"...

Nitko nije mogao da skine osmijeh

sa moga lica,

bila sam najsretnija na svijetu

baš kao mala djevojčica.

Sanjali smo o našoj budućnosti

i imali smo toliko snova

sa tobom sam htijela dočekivati

da svanu jutra nova....

Danas su tužni dani moji

tebe ljubavi više nema

nestali su i zagrljaji tvoji.

Osmijeha više nema, lice su prekrile suze

molim Boga jutra da mi ne svanu

ja bez tebe živjeti ne mogu

al' mi te Bog prerano uze.

Okovana bolom i tugom

kroz život sada idem sama

i dok me sunce kao nekad ti nježno miluje

sve što vidim oko mene je samo tama.

Sutra ću plakati za tobom

kao i svakog dana

poći ću u neku novu budućnost

ostavljena, bez tebe, sama.

Na grob ću ti staviti bijele ruže

i upaliti za tebe svijeću,

al' u srcu mome bolnu istinu

da tebe nema

nikada prihvatiti neću.

Budućnost bez tebe je za mene nešto nezamišljivo

Život bez tebe je za mene nešto nepodnošljivo

Istina bolna da tebe nema za mene

Zauvjek neprihvatljivo....

Volim te Okano.....

Od kada si otišao, moj svijet je pao

Zauvijek si svoje oči zaklopio

I tog dana i moj život je stao

Bolnim suzama moje srce natopio.

Sudbina je bila protiv nas

A bio si i ostao ljubav života mog

Ni u čemu više ja ne tražim spas

Rano, prerano uzeo mi te Bog.

Svaki dani bez tebe bole

I svaki dan ja čeznem

Za mirisom tvojih obraza

Moje ruke, hladne, sklopljene

Za tebe molitve mole

Umorna sam od života i od teških poraza.

Boli istina da više nikada neću vidjeti tvoj lik

I tada bih od tuge

Ispustila bolni krik

Ali usne su ostale nijeme

Duša samo jeca i plače

Na srcu velika rana

Kao da je milovana granama oštre drače.

Pokušavam da budem jaka

Al' ne mogu da uspijem

Peče mi lice kao sol ranu

Suza prokleta, svaka.

I tako izmorena bolom

Glavu u hladni jastuk zarijem

I suzama, krvavim suzama ga napijem.

Molim drhtavim glasom

Boga da mi te vrati

Ali moje molitve nebo ne čuje

Tada čeznem za onim spasom

Da mi bolni život bez tebe skrati

Da moja duša vječno s tvojom zajedno putuje.

Život je surov i težak

Da bih ga životom zvala

Tog jutra moj život je nestao sa tobom

Kao srna ranjena pogođena strijelom

Ja sam mrtva na zemlju pala.

Duše zavijene u crno

Kroz život sad koračam

Dani puni tuge, nevjere i plača

I znam sada više nego ikad

Moja ljubav prema tebi je

I od smrti jača.

Volim te

Rekli su mi da nisi otišao nego da si se samo iza oblaka sakrio.

Da ljubav ne prestaje kad voljeni odlaze

Da si Anđeo koji gleda na nas i smješka se

Da letiš i da imaš krila

I da si u boljem svijetu koji se zove raj.

Govore i traže riječi utjehe za jedno slomljeno srce, za jednu ranjenu dušu.

A ne znaju da te svuda tražim.....

Iza svakog oblaka, u suncu, u svakoj kapi kiše u vjetru.....

I našla sam te među zvijezdama...

Ne znaju da moja ljubav ne može prestati jer je vječna.

Da za jednu ranjenu dušu i slomljeno srce ljeka nema

Jer bio si moje sve!!!! a to ćeš i zauvijek ostati.

Ne znaju da sam te ja htijela učiniti sretnim i da sam željela da letiš krilima 

Na krilima ljubavi naše.

Da sam ja željela da svi vide tvoj osmijeh i da se sa nama smješkaju i raduju.

Ja sam željela da ti tvoj život na zemlji učinim rajskim.

Željela sam baš puno toga kao i ti i znam da bi naša ljubav nikada ne bi prestala da nije bilo stvarnosti jedino moje

(17.09.2009)

Ovaj dan je kao i svi jako tužan bez tebe. Dok kiša umorna pada ja  promatram sivo nebo i pitam se gdje si? I ako znam da tijelom nisi tu, osjećam tvoju blizinu i znam da je tvoja duša uz mene.

Ali ipak boli.....Boli svaki dan koji živim bez tebe.

Umorna sam ti Okano.

Umorna od života bez tebe, jer svaki dan je patnja i borba za opstanak. Dani sreće sa tobom su se pretvorili u dane bola i tuge bez tebe. Nisam ti puno toga rekla što sam ti željela reći ali moje srce sa tobom priča svaki dan.

Nedostaješ....

Nedostaješ Okano svaki dan više i više......

Nema te....

Nema te ali te ja osjećam duboko ispod moje kože, duboko u mome ranjenom srcu i mojoj plačnoj duši.

Trebaš mi....

Trebaš mi svaki dan više nego što je sunce potrebno ovoj prokletoj zemlji. Trebaš mi svaki sekund više, trebaš mi da ti pokažem koliko te volim.

I dok promatram kako jesenja kiša pomješana sa vjetrom žuto lišće sa grana kida, suze polako klize niz moje obraze.

Bože kako bih voljela da si tu.....

Koliko želim da mi se vratiš.

Moje oči možda ne plaču svaki dan ali srce i duša ne prestaju da plaču. I te suze nikada neće prestati da teku. Jer bol i praznina koja je ostala poslije tebe ne može niko na ovome svijetu da ublaži. Ranjenu dušu nitko ne može da izlječi.

I dok oblaci tamni nebom prolaze , dok suze kvase moje lice i moje srce sve polakše kuca ja se sjećam tebe i vremena koje smo proveli zajedno. Sjećam se kao i svaki dan i svaki dan se u mojoj glavi odvija isti film, sjećanja na jednu veliku ljubav. Sjećanja na tebe Okano......

Volim te......