Okano moje,
još uvijek ne mogu da vjerujem. 97 dana je prošlo....97 dana bez tvog osmijeha, tvoga glasa, tvojih poruka, bez tebe!!!! A ja svaki dan čekam da mi se javiš.
Svi se raduju Božiću, prvom snijegu koji pada a ja sam tužna i u suzama. Ne volim snijeg, jer ti si ga obožavao i jedva čekao kad će zima i Božić a nisi ga dočekao. Nisi ga dočekao ovdje na zemlji sa nama, ali ja znam da se ti na nebu veseliš svakoj pahulji koja padne, ali ja ne mogu jer tebe nema Okano.Molim Boga samo da ovi Blagdani prođu.
Praznina u meni je svaki dan veća i bojim se svakog novog dana. Bojim se svakog sutra i svakog juče. Jer svako sutra moram bez tebe a svako juče me podsjeti da te nema.
Okano od kad te nema moje srce kuca samo iz navike i svaki dan bi volila da prestane samo da mogu tebi doći da te opet vidim, zagrlim......
Bože moj kako je samo teško bez tebe!!!!!
Volim te srećo moja jedina svaki dan više i jedva čekam da se opet vidimo, a do tada ću moliti za tebe, patiti za tobom, sjećati se tebe i voljeti te kao niko nikada do sada, a ti ljubavi moja samo me čekaj molim te!
Zauvijek tvoja Katarina