
Moja priča....o Draganu.....
Danas prije 2 mjeseca, 12.09.2009 u 02.55 Dragan je zauvijek zaklopio svoje oči. Danas prije dva mjeseca sam izgubila ono što mi je značilo sve u životu. Bila je subota kada sam saznala da ga više nema. I ta subota mi je svaki dan pred očima. Još uvijek sam u šoku i nevjerici da je moje Okano otišlo jednostavno tako. Ne ne može biti svaki dan govorim sama sebi. To je laž, to nije istina, to su riječi koje svaki dan ponavljam. Ali nažalost to jeste istina. Moje Okano je otišao jednostavno tako. Pa Bože moj imali smo još toliko planova zajedno, nisam mu još sve rekla što sam htijela, ostalo je toliko ne izgovorenih riječi, pa njemu su bile tek 23 godine. Svaki dan iste riječi koje ponavljam u svojoj glavi. Ali moje Okano je morao otići a nije još ni počeo da živi..... Tišina....Tišina je svuda oko mene, samo duboko u srcu čujem njegov osmijeh i kako me cijelo vrijeme zeza. Čujem kako se smije kad ja nešto ne kapiram ili slično:) ali i još uvijek osijetim njegov zagrljaj, poljubac i ono "ma Volim i ja tebe"......
Bože moj zadnji put kad smo se vidjeli kad sam ja krenula za Njemačku nismo se ni pozdravili. "Ma vratit ćeš se ti meni brzo, prije nego što si mislila" to su bile njegove riječi. Doćeš mi najkasnije za Božić jel tako moja Mostarko i onda osmijeh. Naravno Okano za tebe bi i na kraj svijeta ako treba je bio moj odgovor. Za koji tjedan je Božić ali moga Okanog više nema.... 12.09.2009 umrla je i moja duša sa njim. Ja nikada više neću biti ona stara niti želim da budem jer bez Dragana ja nisam više potpuna. Nedostaje mi ona polovica mene koja je bila sretna, koja se radovala budućnosti, koja se budila s osmijehom na licu znajući da ima svoga Dragana, koja je cijelim srcem voljela....
A sada se pitam kako više sreću doživjeti bez njega? Kojoj budućnosti mogu da se radujem kad njega nema kraj mene? Kako da se budim s osmijehom kad suze same teku? I jedino što je ostalo isto i što se nikada neće promijeniti je da još uvijek cijelim srcem njega volim i nikada neću ni prestati....
Bože moj koliko tuge jedan čovjek može da podnese???
Sa Draganom su sunca sijala jače, zvijezde su bile sjajnije, svako jutro koje je svanulo je bilo u bojama jer je on bio tu a srce je od ljepote, ljubavi i dragosti kucalo deset puta brže i jače. Život je imao smisao i budućnost je bila naša. Ali te subote se moj svijet prestao okretati, stao je, srce je kucalo sto puta polakše i
osmijeh koji je do tada bio pun topline i sreće se pretvorio u zamrznuto lice, tugu, suze i bol.... Imali smo skoro sve ali ono šio je bilo najvažnije to nismo imali. Nismo imali vremena......Naša ljubav se pretvorila u tužnu ljubavnu priču i na ovome svijetu nije bilo vremena za nas.....
Dragana više nema tu sa nama ali je on u mome srcu i ako je ono slomljeno i puklo ono kuca za mog Dragana. Svaki udisaj, svako jutro koje se probudim, svaka suza koja padne, svaki novi osmijeh koji se otme sa moga lica, svaka misao...sve je za jednu najveću ljubav. Moju ljubav, moje Okano....Ja živim za njega...
Dva puna mjeseca pokaušavam da shvatim i realiziram sve što se dogodilo, ali ne mogu. Kako shvatiti da sam izgubila ono najvrijednije što sam ikada imala, kako shvatiti da "MORAM" dalje bez njega, kako realizirati da poruke i pozivi više neće stizati i da mi "Volim te" nikada više neće reći....
Ali on nije otišao ja znam da je on tu sa nama i da nas vidi i čuje i da zna koliko ga volimo ali da i vidi koliko nam nedostaje....Sretna sam da mi je dragi Bog pokazao kako se istinski voli, šta znači sreća i da imam svog Anđela i ako ga je prerano opet sebi uzeo. Ja znam da će mo se Dragan i ja opet sresti i da postoji život nakon smrti. Ne znam kada ali znam da ću ga opet vidjeti, zagrliti pogledati ga u oči i reći mu "Volim te". I radujem se tom našem ponovnom susretu....
Dragan će zauvijek ostati MOJA LJUBAV....Ovu prazninu koja je ostala poslije njega ću čuvati kako jeste, jer znam da je nitko osim njega više ispuniti neće moći. I koliko god da budem na ovome svijetu ON će biti i ostati u mome srcu, voljet ću ga svakim danom više i čekati ga.....
Ja znam da ću nekada naučiti živjeti sa ovim bolom ali znam da NIKADA neću naučiti zivjeti bez njega....
Bože molim te čuvaj mi ga....
Dragane voli te zauvijek tvoja
Katarina