La Page Principale Galerie Audio/Vidéo Les Bougies Les Condoléances Les Mémoires La Biographie Éditez la Page
Les Bougies dèrnieres
 
L'arbre GénéalogiqueLivre Commémoratif
1459150 Créez un mémorial
Bookmark and Share

 

button
 
Les Mémoires
Katarina
 

Nemoj stajati nad mojim grobom i plakati

Jer ja nisam tu, ja nisam zaspao.

Ja sam u tisuće vjetrova koji pušu

Ja sam tihi i lagani snijeg koji lebdi

Ja sam nježna kiša koja pada

Ja sam u jutarnjoj tišini

Ja sam u proljetnoj rosi

Ja sam u prekrasnoj brzini kada ptice lete u krug

Ja sam zvjezdani sjaj u noći

Ja sam mjesečeva svjetlost koja te obasjava

Ja sam u svakom lijepom cvijetu

Ja sam u tihoj sobi

Ja sam ptice koje pjevaju

Ja sam u svakoj lijepoj misli u svakoj lijepoj stvari

Zato nemoj stajati nad mojim grobom i plakati

Jer ja nisam tu, ja nisam zaspao

Ja sam sa tobom tu....

Zauvijek....

Katarina
 

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko nebude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
čekaj me i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka,
čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kad ti kažu kako je vrjeme
da zaboraviš, i da te nade lažu, nek povjeruju i sin i mati da više ne postoje, neka se tako umore čekati i svi drugovi moji i gorko vino za moju dušu nek piju
kod ognjišta, čekaj i nemoj sjesti s njima, nemoj piti ništa...

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće,

nek rekne tko me čekao nije,taj je imao sreće.

Tko čekati ne zna,taj neće shvatiti niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat će mo kako preživjeh vatru kletu ,naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu!!!

Ja ču vječno čekati!!!!!

Katarina
 

Okano moje Sretan Bozic.....

Ti ga sada slavis sa drugim Andelima gore u nebu dok mi ovdje sami sa tugom i suzama ne mozemo da se radujemo i da slavimo jer tebe nema sa nama. Teski su ovo dani sreco moja mala...ni malo tezi od ostalih. E Boze moj da mi je vratiti vrijeme unatrag...i da nije bilo sto jeste znam sigurno da bi ga skupa slavili kao sto smo i planirali....Ali ja ipak znam i osjetim da si ti sa nama..osjecam tvoju ljubav i toplinu koju si samo ti zracio i onda znam da si tu....

Znas Okano jos uvijek cuvam tvoje poruke i tvoje mails ali nemam snage da ih procitam. Pokusavam svaki dan barem jednom ali ne mogu jer previse boli... ali znam u svakoj sta si mi napisao....

Juce u crkvi gledam sretne i radosne obitelji a ja sam se borila sa suzama. jer znam da su svi poslije otisli kucama da proslave Bozic sa svojom obitelji sa najmilijima, a tvoji najmiliji su otisli kuci u suzama..... ja sam otisla sama ali sa tobom i neopisivoj ljubavi prema tebi u mome srcu.  

Svaki dan je borba Okano ali za tebe podnosim i pobjedujem svaku borbu koja me ceka svaki novi dan. Samo za tebe.....

Spavaj mi mirno Andele moj i cekaj me jer ja cu sigurno doci, samo me cekaj.....

Volim te neopisivo....

Zauvijek tvoja
Katarina

Katarina
 

Moje Okano,

evo dani nekako jadno prolaze, ja sjedim sama, svako veče....dok mi suze klize niz obraze gledam tvoje,naše slike i sjećam se dana kada smo bili TI i JA!!!!  Dok se srce slama svaki dan na milion komada od bola jer te više nema ipak očekujem svake sekunde da ćeš mi se javiti i reći mi da je sve ovo bio samo jako ružan san......

I kada se ponekad zagledam u sebe u ogledalu ne prepoznajem osobu koja mi stoji sa druge strane, jer bez tebe to više nisam ja, ona stara sretna, nasmijana....Jer sa tobom sam saznala šta znači biti sretan i voljeti cijelim srcem. Sa tobom sam saznala kako je lijepo buditi se sa osmijehom na usnama znajući da postojiš, da si tu, da ćeš mi se javiti, da će mo se čuti......Ali toga više nema......

Okano, Božić dolazi a ja bih najradije pobjegla negdje gdje me nitko ne zna.Znaš li koliko sam se radovala sa tobom Božiću i da smo planirali da ga provedem dole.....Čak sam već i znala koji poklon ću da ti kupim.....I sada još čujem tvoj glas i znam već šta bi mi odgovorio na to......

Niti jedno jutro nemam volje otvoriti oči, ustati i onda ipak kad ustanem se upitam odakle mi ta sva snaga kada se osjećam tako nemoćno.......Živim a i kao da ne živim, dani prolaze a ja i ne primjećujem, smijem se a ne osjećam toplinu na mome licu. Pred drugima sam ona jaka snažna ali samo dragi Bog zna kako je u meni i kako se osjećam kada svoja vrata za sobom zatvorim i ostanem sama u svoja četri zida.........

Pokušavam Okano, pokušavam da budem jaka jer znam da ti ne bi volio da me vidiš ovakvu ali ne mogu Okano, ne mogu i nemam snage.....Kako i za koga da budem jaka???? Kako Bože moj dragi reci mi???? Kako biti jak kada izgubiš jedino svoje??? Kako shvatiti da ćeš ostatak svoga života provesti u sjećanjima, gledajući slike dok suze biraju svoj put, kako prihvatiti sudbinu i istinu kada si ostao svoje ljubavi željan koja je prerano otišla? Kako se cijelim srcem radovati kada je ono puklo na komade? Kako birati i ići svoj put kada nema onoga kojeg želim da me na tome putu prati i da bude uz mene????

I opet isto....milion pitanja li nigdje odgovora......

Dani nažalost prolaze bez tebe a ja molim Boga samo da se svijet prestane oktetati, molim ga da se zaustavi, ali neće.....

Svaki dan sam slabija, tužnija i svaki dan sve više boli. Imam osjećaj kao da ću poludjeti od ove boli koja duši i ubija....... Ja živim samo jer Bog tako želi, ali vjeruj mi da to nije moja odluka.......

Prije sam uvijek govorila nitko nije mene i mojih suza vrijedan dok ti nisi ušao u život moj.....TI Okano si SVEGA vrijedan, samo TI i nitko drugi....Za tebe vrijedi život dati a i sam Bog samo zna da je onda trebalo ja bih to učinila samo da je bilo ikako moguće.....Ali nažalost nije.....

Sve je to u Božijim rukama i on za sve ima svoj plan i kako i zašto. I ja znam da će mo mi koji smo u bolu i tuzi za tobom ostali ovdje, duša zavijenih u crno i sa nevjericom u očima, to sve shvatiti kada se jednoga lijepoga dana opet sretnemo, ali Okano moje  treba taj dan doživjeti. Treba preživjeti dane bez tebe, a to je nemoguće..... I ja se samo iskreno nadam da neću morati dugo čekati.....

E moje Okano kada bi ti samo znao šta bih sve za to dala samo da te zagrlim......Noćima budna zamišljam da si tu pored mene, da me zagrliš, da se zajedno smijemo, ili više ti jer si opet uspio da me zezneš :) da ti čujem glas, da te vidim i da te osjetim.....ali to su samo želje i snovi jedino moje najslađe......

Živote moj sa najlljepšim okama ovoga svijeta!!! Kada pogledam u nebo i vidim onu najsvijetliju zvijezdu znam da su to tvoje oči koje čak i sa neba sjaje i gledaju na nas....

Okano moje toliko sam zahvalna da sam imala tu veliku čast biti dio tvoga života, hvala ti što si me učinio najsretnijom osobom na ovome svijetu i nije važno koliko je trajalo važno je da je se dogodila ta sreća, i ako bih ja dala sve na svijetu da je još dugo, dugo, dugo potrajala....Hvala što sam sa tobom osjetila šta znači voljeti srcem i dušom...jednostavno HVALA TI ZA SVE!!!!!!!

Molim Boga svako veče da mi te čuva, da ti podari mir nebeski i ako znam da si ti sada među njegovim Anđelima, jer Bog svoje Anđele uzima opet sebi kada mu trebaju ali i ovdje ima osoba koje te trebaju više nego zemlja sunce, ptice let, more vodu jednostavno više od svega na svijetu!!! I opet kažem sve je to u njegovim rukama, u Božijim rukama.

Okano ja možda ne znam puno u životu ali jedno znam da te volim i da ću te voljeti cijelim srcem i cijelom dušom svojom, samo tebe i nikoga više. Jer prave ljubavi se dogode samo jednom. I ako me itko ikada bude pitao tko je moja najveća, jedina, prva, prava i ona istinska ljubav ja ću bez ijedne sekunde razmišljanja reći tvoje ime!!!! Samo tvoje ime će uvijek biti na mojim usnama!

Okano molim te čuvaj svoje najmilije, molim te daj im snage da dane koje moraju živjeti bez tebe prežive i ako je to kao što sam već milion puta rekla "nemoguće", ali ja znam da ih ti čuvaš i paziš na njih........a za mene molim te samo sačuvaj jedno malo mjesto na svome oblaku.....

Volim te , zauvijek samo tvoja

Katarina

 

 

Katarina
 

Okano moje,

danas na moj rođendan je tačno 100 dana kako si nas ostavio i otišao u neki bolji svijet a mi ostali u suzama i u bolu za tobom. Za jednim čovjekom čiji osmijeh je liječio, čiji zagrljaji su grijali i koji je bio i ostao nešto posebno, nešto što se samo jednom u životu sretne i ima.

I ako znam da te nema ja još uvijek svaki tren očekujem da ćeš mi se javiti i zaželjeti mi sve najbolje sa tvojim riječima kako si ti to najbolje znao i nasmijati me ali sada samo suze teku. Svi mi žele da se sve moje želje ostvare ali moja najveća želja da mi se vratiš, da te zagrlim, poljubim se nikada neće ostvariti a drugih želja ni nemam moje maleno.

Al' dođu mi dani kad u zraku ipak te osjetim na čas, i svaku veče tiho plačem što život mi prolazi bez nas Okano moje. Jedan svijet je pukao na svijeta dva.......

Samo Bog dragi zna Okano moje koliko te Volim i koliko mi nedostaješ srećo moja jedina.

Ovaj život nije vrijedan života bez tebe ali ja ipak znam da me ti gledaš i da si tu zato moram biti jaka za tebe i živjeti za tebe moje Okano i ako je to za mene nemoguće ali za tebe ću učiniti sve!!!!

Bože moj kako mi nedostaješ!!!!!!

Ja ću te zauvijek voljeti, zauvijek moje malo Okano.

Samo tvoja Katarina

 

Katarina
 

Okano moje,

još uvijek ne mogu da vjerujem. 97 dana je prošlo....97 dana bez tvog osmijeha, tvoga glasa, tvojih poruka, bez tebe!!!! A ja svaki dan čekam da mi se javiš.

Svi se raduju Božiću, prvom snijegu koji pada a ja sam tužna i u suzama. Ne volim snijeg, jer ti si ga obožavao i jedva čekao kad će zima i Božić a nisi ga dočekao. Nisi ga dočekao ovdje na zemlji sa nama, ali ja znam da se ti na nebu veseliš svakoj pahulji koja padne, ali ja ne mogu jer tebe nema Okano.Molim Boga samo da ovi Blagdani prođu.
Praznina u meni je svaki dan veća i bojim se svakog novog dana. Bojim se svakog sutra i svakog juče. Jer svako sutra moram bez tebe a svako juče me podsjeti da te nema.

Okano od kad te nema moje srce kuca samo iz navike i svaki dan bi volila da prestane samo da mogu tebi doći da te opet vidim, zagrlim......

Bože moj kako je samo teško bez tebe!!!!!

Volim te srećo moja jedina svaki dan više i jedva čekam da se opet vidimo, a do tada ću moliti za tebe, patiti za tobom, sjećati se tebe i voljeti te kao niko nikada  do sada, a ti ljubavi moja samo me čekaj molim te!

Zauvijek tvoja Katarina

Katarina
 

Okano moje, kada bih samo mogla sutrašnji dan da ne dočekam, prespavam ili jednostavno izbrišem iz života da ne postoji, ali da si mi ti tu da te imam da te mogu nazvati, vidjeti.....

Večeras je petak kao i prije tri mjeseca. Danas prije tri mjeseca smo se čuli i smijali zajedno, sutra će biti opet ona prokleta subota kao i prije tri mjeseca kada sam dobila vijest koju proklinjem. Kad se samo sjetim kako sam bila sretna taj petak ali danas samo suze teku niz moje obraze i tijelo mi se grči od bola.

Dani prolaze ali je bol sve veća i jača u meni. Duši me Okano moje duši me bol i tuga za tobom.Ja znam da si ti sretan i da si među Anđelima da se s njima raduješ i da nas vidiš, da si s nama...ALI Okano ja te želim ovdje kraj sebe!!!!!!

Stojim pred svojim životom kao pred velikom ruševinom. Od dana kada si me napustio moj svjet i moj život su se srušili i nikad nitko neće moći od te ruševine da sagradi dvorac koji je bio kad sam imala tebe. Pjesma kaže "eh da mogu bar na tvoje mjesto ja, pa da plavim nebom malo prošetam" ja bih dala sve za to Okano moje, sve.....ali nažalost ne mogu na tvoje mjesto. Da mogu vrištala bih od bola, ali ne mogu, moje usne su zanijemile 12.09.2009 :(

Trebam te Okano moje, toliko te trebam da se to riječima ne može da opiše.

ZAŠTO, ZAŠO, ZAŠTO????? Zašto Bože moj dragi??? Svake sekunde isto pitanje u mojoj glavi. Nisam više pametna i ne mogu....Ne mogu bez tebe Okano i ne želim!!!!Ja ne mogu reći da me srce boli jer ga nemam. Dala sam ga tebi da ga poneseš sa sobom, jer šta će mi kada ti nisi tu??? Šta će mi išta kada nemam ono što je život moj...kada nemam tebe Okano.......

ja NIKADA neću razumijeti, ja NIKADA neću shvatiti, ja NIKADA neću prihvatiti da te nema, ja te NIKADA neću preboljeti ali ču te ZAUVIJEK voljeti!!!!!

Jedino moje Voli te zauvijek tvoja

Katarina

Katarina
 

Svaki dan jedino moje, svake sekunde si u mojim mislima. Nije ovaj život za mene kada mi tebe nema Okano moje....Voljela sam te, volim te i voljet ću te vječno!!!!

Katarina
 

Srce nije biralo koga će voljeti

niti je sudbina pitala koga će boljeti.

Osmijeh nije rekao da trajat će malo

a tog dana molila sam srce da stane

al' ono nije stalo.

 

Sjedim na obali, dok valovi

glasno udaraju u stijene,

molim ih da udaraju glasnije

jer moje usne su postale nijeme.

 

Prosut ću svoju dušu

po plavome moru,

nek' ono umjesto moje duše diše,

jer bez tebe fali mi snaga,

bez tebe ja ne mogu više.

 

Ti si onaj dio mene

kojeg nema više

dok mi kiša po licu rosi

more kojem sam ispričala tužnu priču

i ono postade odjednom tiše.

 

Shvatilo je more, da ni ono moju tugu

ne može uzeti i ublažiti bol

kad valovi udaraju od stijene,

jer u mojim očima vidi tugu

i da umirem zbog jedne ljubavi,

ljubavi moje neprežaljene.

Katarina
 

Otišao si, ostavio me samu

Boli....peče....duši me

Osjećam se kao ptica

Kojoj su slomljena krila

A prvi put za let ljubavi

Spremna je bila.

 

Bila sam spremna raširiti

Svoja krila i poletjeti daleko

Preko brda i mora

Do tvoga jata, do tvojih

Zlatnih dvora.

 

Zauvijek ću ostati ptica

Koja nikada više poletjeti neće

Jer Bogi dragi je tako htio

I uzeo mi moja krila sreće.

 

Ostat će samo bolne rane

Na mijestu mojih krila

Jedne ptice koja nikada više

poletjeti neće

A toliko je sretna bila.

I sve što sam ikada željela

letjeti na krilima tvoje ljubavi

Putem naše sreće.

Les Mémoires Totales: 135
Pages:: 14  « 8.5 9.5 10.5 11.5 12.5 13.5 14.5 »
Partagez votre Mémoires
  • Sign in or Register